7,5 TONA OTPADA IZ JADRANA: Ronioci čiste more dok Možemo! u Zagrebu diže PR ekologiju

Dok zagrebački salon-zeleni s Možemo! i SDP-om drže predavanja o „klimatskoj pravednosti“ i selfijima s biciklom, hrvatski ronioci i volonteri rade pravu ekologiju: ulaze u Jadran i vade smeće koje netko drugi nije htio vidjeti. U projektu Sretno more, kroz šest velikih akcija čišćenja obale i podmorja – od Zadra i Krila Jesenice do Rovinja, Šibenika, Krka i Murtera – iz mora i s obale uklonjeno je 7,5 tona otpada. To nije plakat. To je tonaža. To je suverenost.

Paralelno, u akcijama Think Green ronilačkog kluba „Roniti se mora“ volonteri u Ičićima i Kraljevici u samo tjedan dana izvukli su gotovo četiri tone smeća: automobilske i kamionske gume, stare vrše, ribarske mreže, metal, plastiku – pa čak i WC školjku. U Kraljevici se okupilo gotovo 90 ronilaca iz Hrvatske i Njemačke; u Ičićima osamdesetak volontera. Kad se zbroje klubovi, lokalne zajednice, učenici i partneri duž obale, govorimo o stotinama ljudi – više od 250 ujedinjenih oko iste poruke: hrvatsko more nije smetlište.

Eko-suverenost, ne eko-poziranje

Narodni Reporteri ne kupuju zeleni PR. Eko-suverenost znači dvije stvari odjednom: očistiti što je bačeno i zaustaviti onečišćenje na izvoru – ilegalne deponije, uvoz smeća, nemar institucija. Jadran je hrvatski strateški prostor: hrana, turizam, obrana, identitet. Tko more tretira kao odlagalište, napada nacionalni interes jednako kao i onaj tko Liku pretvara u europsku jamu.

Ronioci to razumiju tijelom. Spuštaju se, vade gume koje desetljećima truju dno, vade alate-duhove koji i dalje love ribu za nikoga, vade kućanski otpad koji je netko bacio jer mu je bilo jeftinije od odvoza. Josip Pavlović iz kluba „Roniti se mora“ javno je upozorio: prema istraživanjima, u hrvatski dio Jadrana godišnje završi i do 3.000 tona otpada. Volonteri to vade tonu po tonu. Vlasti? Često šute. Možemo!? Pišu twittove.

Zagreb tone u smeću, Lika u 33.000 tona – a oni drže predavanja

Ironija je gorka. Iste strukture koje se na Trgu i u medijima predstavljaju kao čuvari planeta u Zagrebu godinama nisu riješile elementarno: odvoz, odlagališta, smrad, divlje deponije. Dok Možemo! prodaje „zelenu tranziciju“, metropola tone u komunalnom kaosu, a Lika – srce Velebita, Thompsonova Lika – suočava se s narativom o desecima tisuća tona otrovnog otpada oko Gospića. Narod izlazi na ulice. Institucije se pravdaju. Salon-lijevi lovе kameru.

Narodni Reporteri ovdje neće ponavljati već napisane tekstove o Medvedu ili Bušiću. Fokus je jasan: Jadran kao model građanske akcije. Ronioci ne čekaju da im Možemo! odobri moralni certifikat. Ne pitaju SDP smiju li voljeti more i Domovinu u istoj rečenici. Ulaze, vade, zbrinjavaju. To je narodna ekologija – suverenistička, konkretna, bez lažne neutralnosti.

Gume, WC, tepisi: što more vraća na obalu

Slike s akcija nisu „ljupke“. Na dnu leže gume kamiona, bojleri, metalne konstrukcije, staklo, plastika, ribarski alat. U Kraljevici je WC školjka postala simbol sramote: netko je doslovno bacio sanitariju u more. U drugim akcijama duž obale ronioci izvlače i tekstil, prostirače, kućanski otpad – sve što je trebalo završiti na legalnom odlagalištu, a završilo je u plavoj katedrali Hrvatske.

Projekt Sretno more dodaje tehnologiju: autonomno plovilo Faust V, 5G, sonari, podvodni dron – hrvatski razvoj u suradnji s Innovamareom i Institutom Ruđer Bošković. Tehnologija locira; ronioci vade. Više od 1.200 djece prošlo je edukacije. To je ulaganje u budućnost. Ali tehnologija bez političke volje ostaje demonstracija. Treba zakon, kazna, zabrana uvoza smeća i kraj tihe prakse da se „problem“ prebaci u Liku ili u more.

Nacionalna dužnost: očistiti i zatvoriti slavinu

Čišćenje bez sprječavanja novog otpada je Sizifov posao. Zato Narodni Reporteri traže jasnu liniju: čistiti Jadran i istodobno zaustaviti ilegalne deponije i uvoz otpada. Hrvatska nije smetlište Europe. Lika nije odlagalište Zagreba. More nije WC. Tko to ne razumije, nije „progresivac“ – već suučesnik u devastaciji.

Dok Možemo! i SDP grade brand na strahu od „nacionalizma“, ronioci grade brand na vrećama smeća izvađenim iz mora. Jedni dižu moralne zidove između „boljih“ i „gorih“ Hrvata. Drugi dižu gume s dna. Pitajte Jadran tko je pravi ekolog.

Model je jasan: građanska akcija + državna odgovornost. Volonteri pokazuju put. Država mora prestati biti štit korupciji i nemaru. Suverenistička ekologija nije luksuz – to je obrana domovine od onih koji bi je pretvorili u deponij, bio to Zagreb, Gospić ili plićak ispred Kraljevice.

Izvori: Index/Hina (Sretno more, 7,5 t); Novi list / RK Roniti se mora (Kraljevica, WC, gume); morski.hr / Think Green Ičići; malibrodari.hr (projekt i Jutarnji partnerstvo).