5. RUJNA 1991.: Norac i Zrinski zarobili prvog jugo-generala — JNA odgovorila tisućom granata na Gospić

Petoga rujna 1991. godine, u kršu oko Gospića, hrvatski branitelji učinili su ono što je Beograd smatrao nemogućim: zarobili su prvog jugoslavenskog generála u Domovinskom ratu. ATJ Lučko — Mirko Norac, Josip Laco, Predrag Škara, Joso Prebeg — uz postrojbu Zrinski pod Antom Filipovićem i 117. brigadu ZNG-a zarobili su generala Trajče Krstevskog, oko trideset vojnika i pet oklopnih vozila. Krstevski nije bio bilo tko: bio je poznat s Plitvica, s Krvavog Uskrsa. JNA je odgovorila onako kako agresor odgovara kad izgubi obraz — vatrom. Primirje je trajalo manje od pola sata. Potom više od tisuću granata dnevno na Gospić.

Danas, dok Lika opet stoji u fokusu zbog otpada i otrova, kontinuum je jasan: tada agresija tenkovima i topništvom, danas agresija deponijem. Narod koji zaboravi tko je branio Gospić sutra će dozvoliti da mu Liku pretvore u smetlište Europe. Možemo! i dio SDP-a rado relativiziraju Domovinski rat kad treba moralizirati; branitelji i Thompsonov narod pamte.

Akcija koja je slomila mit o nepobjedivoj JNA

U jesen 1991. Gospić je bio na rubu. JNA i pobunjenici držali su pritisak, oklop je hodao kraškim cestama, a Hrvatska je tek gradila vojsku od volje i oskudice. Zarobljavanje Krstevskog — s oko trideset vojnika i pet oklopnih vozila — nije bio propagandni trik. Bio je operativni dokaz: jugoarmija nije bog. ATJ Lučko i Zrinski, uz 117. brigadu, pokazali su da se agresor može uhvatiti za grlo i na vlastitom terenu.

Krstevski je u hrvatskom pamćenju vezan uz Plitvice i Krvavi Uskrs — simbol rane faze rata kad je Beograd još glumio „red i mir“ dok je krv već tekla. Njegovo zarobljavanje kod Gospića poruka je bila dvostruka: vojnicima da se može pobijediti, narodu da se ne predaje. Pregovori o razmjeni, uloga Waynetsa i Rašete, krhko primirje — sve je to trajalo kratko. JNA nije došla razgovarati. Došla je kazniti.

Tisuću granata: cijena hrvatske pobjede

Primirje kraće od trideset minuta. Zatim topništvo. Više od tisuću granata dnevno na Gospić. To nije „incident“ iz udžbenika pomirenja — to je teror nad gradom jer su Hrvati smjeli pobijediti u jednoj akciji. Kasnije će se sličan obrazac ponoviti: zarobljavanje Aksentijevića kod Karlovca podsjeća da je hrvatska vojska učila hvatati časnike agresora, a ne samo trpjeti udarce.

Gospić je platio krvlju i razrušenim krovovima. Ali platio je i lekciju koju današnji relativizatori žele izbrisati: sloboda se ne dobiva dijalogom s onim tko ti razvaljuje kuću. Dobiva se obranom. Tko danas u Saboru i medijima govori o Domovinskom ratu kao o „svim stranama jednako krivima“, pljuje na one koji su 5. rujna 1991. stajali u kršu dok je nebo padalo granatama.

Thompson, branitelji i kultura sjećanja

Hrvatska ima glazbu, navijače i narod koji neće da im rat pretvore u sramotu. Thompson i braniteljska kultura nisu folklor za izloge — oni su žica koja drži sjećanje kad ga saloni žele „dekonstruirati“. Možemo! i ideološki nasljednici jugo-relativizma rado bi Domovinski rat sveli na muzejske vitrine i isprike. Narodni Reporteri kažu obrnuto: bez Gospića, bez Vukovara, bez Oluje nema države u kojoj oni danas smiju držati govore.

5. rujna nije samo datum u kalendaru. To je podsjetnik da je Lika branjena ljudima od krvi, ne rezolucijama. Dok se danas hoda za Liku zbog 33.000 tona otpada, valja znati kontinuitet: tko je branio kraški kamen 1991., neće ga predati 2026. kao deponij tuđeg smeća.

Od granata do otpada: Lika nije predaja

Kontinuum nije metafora. Tada je agresor gađao grad da slomi volju. Danas se volja Like lomi sporije — administracijom, uvozom otpada, šutnjom. Ali odgovor mora biti isti duh: obrana. Zarobljavanje Krstevskog dokazalo je da se može. Granatiranje je dokazalo cijenu. Današnji prosvjedi i hodovi za Liku dokazuju da narod nije zaboravio.

Na današnji dan: Norac, Laco, Škara, Prebeg, Filipović, 117. brigada — i Gospić pod vatrom. Hrvatska koja se stidi te slike nije suverena Hrvatska. Suverena Hrvatska diže zastavu, pamti generála koji je pao u zarobljeništvo i narod koji nije kleknuo pod tisuću granata.

Izvor: dnevno.hr; chronologija Domovinskog rata – Gospić 5.9.1991.