Predsjednik ne bi trebao biti uzor raznim Kelemincima i lokalnim šerifima

• Hrvatska je pala za 12 mjesta na Indeksu slobode medija Reportera bez granica, svrstavajući se u kategoriju zemalja s „teškom situacijom“ za novinare.
• Hrvatsko novinarsko društvo (HND) zabilježilo je 27 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare prošle godine.
• Retorika javnih dužnosnika, uključujući predsjednika države, smatra se izravnim poticajem za agresiju prema novinarima.
• Pritisci uključuju fizičke napade, prijetnje i SLAPP tužbe, koje služe za zastrašivanje i financijsko iscrpljivanje novinara.

Hrvatska se suočava s ozbiljnim izazovima kada je riječ o medijskim slobodama, što potvrđuju i najnoviji podaci međunarodnih organizacija, ali i alarmantna statistika Hrvatskog novinarskog društva (HND). Prema posljednjem Indeksu slobode medija koji objavljuju Reporteri bez granica (RSF), Hrvatska je prvi put svrstana u kategoriju zemalja s „teškom situacijom“ za novinare, zabilježivši pad od čak 12 mjesta na ljestvici.

Ovaj pad nije tek statistička anomalija, već odraz svakodnevne realnosti s kojom se susreću medijski djelatnici u Hrvatskoj. Prema izvješćima HND-a, prošle godine zabilježeno je 27 konkretnih slučajeva napada, prijetnji i otvorenih pritisaka na novinare. Riječ je o trendu koji izaziva zabrinutost ne samo unutar strukovnih udruženja, već i šire javnosti koja prepoznaje važnost neovisnog novinarstva za funkcioniranje demokratskog društva.

Retorika javnih osoba kao okidač za napade

Stručnjaci i predstavnici novinarskih udruga sve češće ističu kako su verbalni napadi i neprimjerena retorika nositelja javnih funkcija izravan poticaj za agresiju prema novinarima na terenu. U fokusu kritika nerijetko se nalazi sam državni vrh. Poruke koje šalju politički akteri često se, svjesno ili nesvjesno, prelijevaju na lokalnu razinu, gdje „lokalni šerifi“ i pojedinci radikalnih stavova pronalaze opravdanje za svoje nasrtaje na medije.

Predstavnici novinarske zajednice upozoravaju kako predsjednik države, kao osoba koja bi trebala biti simbol državnosti i moralni autoritet, mora biti posebno senzibiliziran na način komunikacije. „Predsjednik ne bi trebao biti uzor raznim Kelemincima i lokalnim šerifima“, stav je koji se sve glasnije čuje u krugovima koji prate stanje medijskih sloboda. Takva retorika, smatraju analitičari, legitimizira netrpeljivost prema novinarima, označavajući ih kao legitimne mete zbog kritičkog izvještavanja o radu institucija ili pojedinaca.

Stanje na terenu: Od prijetnji do sudskih pritisaka

Pritisak na medije u Hrvatskoj poprima različite oblike. Dok su fizički napadi i izravne prijetnje sigurnosti novinara najočitiji oblik ugroze, struka upozorava i na opasnost od tzv. SLAPP tužbi – strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja. Ovakve tužbe, koje često pokreću utjecajni pojedinci ili tvrtke, služe kao sredstvo zastrašivanja novinara i njihova financijskog iscrpljivanja, s ciljem gušenja istraživačkog novinarstva.

HND kontinuirano poziva na hitno zaustavljanje prakse kojom se novinari, umjesto da budu partneri u razotkrivanju korupcije i nepravilnosti, tretiraju kao neprijatelji sustava. „Slobodni mediji su stup društva, a svako sužavanje tog prostora direktan je udarac na prava svih građana da budu pravovremeno i objektivno informirani“, poručuju iz HND-a.

Potreba za institucionalnim odgovorom

Kako bi se zaustavio pad na ljestvici medijskih sloboda, nužna je jasna i nedvosmislena osuda svakog oblika napada na novinare, neovisno o tome s koje strane političkog spektra dolazila. Institucije države moraju osigurati sigurno okruženje za rad medija, a javni dužnosnici trebaju preuzeti odgovornost za težinu izgovorene riječi.

U zemlji koja pretendira biti stabilna članica Europske unije, sloboda govora i integritet novinara moraju biti iznad bilo kakvih dnevno-političkih interesa. Trenutačna situacija zahtijeva hitnu reakciju – od edukacije javnosti o ulozi medija do rigoroznijeg kažnjavanja onih koji se usude ugroziti profesionalni rad novinara. Hoće li političke elite napokon shvatiti da njihov odnos prema medijima definira demokratski karakter same države, ostaje pitanje koje će uvelike odrediti budućnost hrvatskog medijskog prostora.