Dokumenti zaposlenika vrtića u kanti na Vlaškoj: Grad priznao propust, AZOP pokreće nadzor

Dokumenti s osobnim podacima zaposlenika dječjih vrtića završili su u kanti za smeće usred Vlaške ulice. Grad Zagreb priznao je propust. AZOP pokreće nadzor.

Bunt papira pred očima prolaznika

Čitateljica Jutarnjeg lista slikala je kantu u Vlaškoj. Iz nje su virili papiri Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade. Ugovori. Osobni podaci zaposlenika vrtića. Usred bijela dana, na javnoj površini, bez ikakve kontrole.

Ured sjedi na Trgu Marka Marulića 18. Do Vlaške je kratak hod. Netko je te papire odnio do kante kao da su stari flajeri, a ne dosjei ljudi koji rade s djecom. Fotografije su stigle u redakciju prije nego što je Grad javno otvorio usta.

Grad je o slučaju, tvrde, saznao u srijedu 30. rujna. Dokumentaciju su potom prikupili i pohranili. Postupak utvrđivanja okolnosti još traje. Dok traje, ostaje pitanje koliko je dana papir ležao vani i tko ga je sve mogao vidjeti.

Radnica za čišćenje i papiri za uništavanje

Objašnjenje Grada zvuči jednostavno. Riječ je o dokumentaciji koja više nije bila potrebna za rad Ureda i koja je bila pripremljena za uništavanje sukladno propisima. Radnica zadužena za čišćenje objekta, kažu, dio te dokumentacije zamijenila je za redovan otpad i odložila ga u spremnik predviđen za odvoz.

To nije sitnica. Osobni podaci zaposlenika vrtića nisu „redovan otpad“. Kad završe u kanti na ulici, dostupni su svakome tko prođe. Telefon. Fotografija. Prepisivanje. Zloupotreba. Jedna zamjena vreće dovoljna je da privatnost padne na pločnik.

Grad poručuje da zaštitu osobnih podataka shvaća „krajnje ozbiljno“. AZOP-u je dostavljeno izvješće o povredi. Obuhvaćene osobe se obavještavaju. Najavljuju i postupanje prema odgovornima kad utvrde sve okolnosti. Riječi su jake. Sustav koji je dopustio kantu na Vlaškoj još nije dokazao da su i procedure jake.

Što kaže AZOP

Agencija za zaštitu osobnih podataka ne pakira riječi. Iz dostavljenih informacija i fotografija proizlazi da prilikom odlaganja nisu poduzete mjere zaštite. Osobni podaci odloženi su na javnoj površini bez nadzora, dostupni neograničenom broju ljudi.

AZOP će pokrenuti nadzorno postupanje nakon što utvrdi tko je odgovoran. Pozivaju se na članak 32. Opće uredbe o zaštiti podataka: voditelj obrade mora osigurati razinu sigurnosti primjerenu riziku. Tu spadaju rizik od gubitka, neovlaštenog otkrivanja i neovlaštenog pristupa.

Spominju i članak 25.: podaci ne smiju biti automatski dostupni neograničenom broju ljudi. U Vlaškoj su baš to i bili. Zakon je jasan. Primjena u gradskom uredu nije bila.

Grad Tomaševića i Možemo: kaos u sitnicama koje nisu sitnice

Ovo nije apstraktna EU uredba. Ovo je Zagreb pod Tomislavom Tomaševićem. Grad koji voli govoriti o transparentnosti, ekologiji i „modernoj upravi“. A onda zaposlenici vrtića svoja imena i podatke nalaze u kanti na jednoj od najprometnijih ulica u centru.

Možemo godinama glumi da zna kako se vodi grad. Ovdje se vidi kako se vodi papir. Priprema za uništavanje postoji na papiru. U praksi dokumenti s osobnim podacima završe u smeću, a Grad sazna tek kad građanka pošalje fotografije medijima.

Propust nije u tome što netko čisti ured. Propust je u sustavu koji dopušta da se dosjei s osobnim podacima tretiraju kao vreća za odvoz. Dok AZOP ne zatvori nadzor, pitanje ostaje jednostavno: tko je odgovoran u Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade, i što se mijenja da se ovo ne ponovi sutra u drugoj kanti.

Što ostaje na stolu

Grad je priznao ozbiljan propust. AZOP pokreće nadzor. Obuhvaćeni se obavještavaju. To su činjenice koje više nitko ne može zamotati u floskulu o „radnici koja se zabunila“.

Činjenica je i ovo: u Zagrebu su osobni podaci ljudi koji rade u vrtićima danima mogli ležati na ulici. Tko je te papire vidio prije nego što su uklonjeni, Grad ne može znati. Zato ovo nije PR rečenica o „važnosti zaštite podataka“. Ovo je konkretan promašaj gradske uprave, u centru grada, usred bijela dana.

Ako Tomaševićeva uprava želi dokazati da shvaća ozbiljnost, treba imena odgovornih, rokove i jasnu proceduru uništavanja dokumenata. Bez toga ostaje samo fotografija kante na Vlaškoj i još jedan dokaz da Možemo bolje govori o gradu nego što ga vodi.