Proizvođačica povrća iz Zagreba: Prodam li rajčicu za euro, neću zaraditi ni za kruh

Cijene hrane i sudbina domaćih proizvođača povrća ponovno su u središtu pozornosti nakon što je prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu upozorio da u turističkoj sezoni na Jadranu nema jamstva da će gostima na stol stići domaće, a ne uvozne namirnice. Kao primjer naveo je rajčicu: "Što vrijedi ako deset malih proizvođača ide svaki samostalno? Hotelijeri neće čekati hoće li im dobaviti, pa se sklapaju dugoročni ugovori s agrokompleksima."

Sličan ton zauzeo je i energetski stručnjak Davor Štern, koji smatra da bi hrvatske OPG-ove trebalo poticati na udruživanje u zadruge umjesto što svaki radi za sebe. "Cijeli svijet je organiziran u kooperative, a mi bježimo od toga. Uvozimo sve više hrane koja će jednog dana postati oružje, a mi se razoružavamo", upozorio je Štern.

Iskustvo s terena potvrđuje i Marina Galović, vlasnica OPG-a u zagrebačkim Strugama, koja je oko 40 obiteljskih gospodarstava sa šireg zagrebačkog područja okupila u Udrugu povrćara Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Kaže da poslovno udruživanje OPG-ova nije moguće dok Hrvatska ne donese zakon o zaštiti poljoprivredne proizvodnje i ne prisili trgovačke lance da uzimaju domaće proizvode.

Prema njezinim riječima, ugostiteljski i turistički sektor domaće proizvode smatra preskupima pa radije nabavljaju u Italiji, gdje je masovna proizvodnja jeftinija. "U Italiji je kilogram tikvica 30 centi, kod nas 80 centi do jednog eura. Naš ugostitelj tamo dobije tri kilograma za cijenu jednog kilograma naše tikvice, a onda to prodaje pod hrvatski proizvod", tvrdi Galović.

Osvrnula se i na priče o rajčicama koje su na pojedinim tržnicama dosezale i deset eura za kilogram, napominjući da je riječ o skupljim cherry sortama te da se maloprodajne cijene ne mogu uspoređivati s veleprodajnima. "Trgovački lanac uzme tisuću gajbi rajčice koje proda u danu, štand na tržnici proda jednu gajbu. Kako se to uopće može uspoređivati?", pita se.

Galović podsjeća i na vlastite troškove: mjesečni najam tržnične klupe iznosi 500 eura, a s dnevnim troškovima za suncobran i vagu ukupni trošak naraste na tisuću eura mjesečno, uz plaću, doprinose i proizvodnju koje treba pokriti. "Ako prodajem rajčicu za euro umjesto za tri, neću zaraditi za kruh. Trgovački lanci već deset godina u maloprodaji drže veleprodajne cijene i uništavaju našu proizvodnju", zaključuje.