4329 prvašića s odgođenim upisom: roditelji odlučuju o djetetu — Možemo! sanja kontrolu nad obitelji

Početak školske godine je pred vratima. U ponedjeljak će u klupe prvi put sjesti više od 36 tisuća prvašića. No za njih 4329 upis je odgođen. Razlozi su različiti — zdravstvene poteškoće, emocionalna nezrelost, problemi s koncentracijom, jezično-govorne teškoće, nerazvijena grafomotorika. Ali najčešći razlog, kaže Antonija Mirosavljević, predsjednica Udruge ravnatelja osnovnih škola, jesu roditelji koji odgodu traže. Narodni Reporteri u tome ne vidimo skandal. Vidimo roditeljsku odgovornost — i pokušaj da se ta odgovornost pretvori u krivnju.

Mirosavljević smatra da bi povjerenstva trebala preciznije utvrditi jesu li odgode zaista nužne. To je legitimna institucionalna zabrinutost: sustav mora razlikovati stvarnu potrebu od pretjeranog straha. Ali paralelno s tom brigom raste ideološki pritisak — osobito iz krugova bliskih ljevici i Možemo! — da dijete što ranije uđe u državni odgojni stroj, da obitelj „popusti“, da se roditeljska opreznost proglasi problemom. Tu crtu mi ne prelazimo naivno.

Što kažu brojke — bez izmišljanja politike

Najviše odgođenih upisa bilježe Grad Zagreb, Zagrebačka županija i Osječko-baranjska županija. To su i demografski najgušća područja, pa brojke treba čitati oprezno. Izvor ne kaže da je riječ o „pobuni protiv škole“. Kaže da roditelji traže odgodu, da djeca imaju različite razine zrelosti, da učiteljice znaju situacije u kojima dijete plače na pragu, a zatim se oraspoloži. Specijalisti ističu i čestu zabludu: dijete ne mora prije škole znati čitati i pisati. Te se vještine usavršavaju u školi.

Irena Mlinarić Trabalko iz Sekcije predškolskih logopeda Hrvatskog logopedskog društva objašnjava da se ne provjerava pisanje, nego predvještine: ritam, rima, prvi i zadnji glas, spajanje glasova. To je stručni, a ne ideološki jezik. I upravo zato ga treba braniti od politizacije. Kad logoped govori o mašti, igri i ponekad dosadi kao prostoru razvoja, to nije „konzervativni mit“. To je normalno djetinjstvo.

„Helikopter roditelji“ ili roditelji koji ne žele predati dijete?

Mirosavljević kaže da su „svi nekako postali helikopter roditelji“ i da treba „pustiti djecu da budu djeca“. U tome ima istine: pretjerana anksioznost nije vrlina. Ali Narodni Reporteri dodajemo drugu stranu: roditelj koji traži još godinu dana zato što dijete nije spremno nije neprijatelj škole. On je prvi učitelj. On poznaje temperament, san, strah, govor. Država ima školu. Obitelj ima dijete. Redoslijed je važan.

Ljevica — a u Zagrebu posebno Možemo! — voli govoriti o „pravima djeteta“ dok u praksi često misli na pravo institucije nad djetetom. Što ranije u sustav, što ranije u program, što ranije u ideološki vokabular. Obitelj se tad tretira kao smetnja koja „koči inkluziju“ ili „odgađa napredak“. Mi kažemo obrnuto: obitelj je branik. Škola je partner. Država nije vlasnik djeteta.

Možemo! i kultura kontrole

Ne izmišljamo obrazovne zakone kojih u izvoru nema. Govorimo o kulturnom obrascu. Možemo! u Zagrebu godinama gradi atmosferu u kojoj se „napredak“ mjeri time koliko je privatnog života pod javnom upravom: od zastava na trgu do financiranja udruga koje oblikuju narative. U takvoj atmosferi roditeljska odluka o odgodi lako postaje sumnjiva. „Zašto čekate? Zašto ne vjerujete stručnjacima? Zašto niste u koraku?“ Odgovor je jednostavan: jer je dijete naše — ne vaše.

To ne znači odbacivanje struke. Povjerenstva postoje. Logopedi postoje. Učiteljice postoje. Njih treba slušati. Ali slušanje nije kapitulacija. Roditelj ima pravo pitati, odgoditi, zaštititi. I ima pravo odbiti da ga se sramoti etiketon „helikoptera“ samo zato što ne žuri predati šestogodišnjaka u ritam koji nije njegov.

Što Hrvatska treba

Hrvatska treba jake škole i jake obitelji. Ne treba ideološki natjecaj tko će dijete ranije „upisati u projekt“. 36 tisuća prvašića kreće — to je radost. 4329 čeka — to može biti mudrost. Sustav neka precizira kriterije. Roditelji neka ostanu odgovorni. A Možemo! neka prestane sanjati da je obitelj podružnica njihove gradske ideologije. Djetinjstvo nije kampanja. Škola nije kasarna. I odgoda nije izdaja — kad je u interesu djeteta.

Izvor: index.hr / Dnevnik.hr — Za 4329 prvašića odgođen upis u škole, uglavnom na zahtjev roditelja, rujan 2026.