443.500 učenika u klupe. Srednjoškolaca 30.000 manje nego prije 13 godina

Praznici gotovi. Klupe rjeđe. Danas, 7. rujna, nastava kreće za oko 443.500 učenika osnovnih i srednjih škola. Među njima oko 36.300–36.700 prvašića (ovisno o izvoru). Srednjoškolaca je oko 147.000 — 30.000 manje nego prije 13 godina. To nije „zanimljivost kalendara“. To je popis nestajanja koji Hrvatska godinama tretira kao meteorološku bilješku.

Fuchsova poruka i brojke ispod nje

Ministar Radovan Fuchs učenicima poručuje znatiželju, hrabrost, ustrajnost; nastavnicima zahvalu; roditeljima partnerstvo. Najavljuje infrastrukturu, cjelodnevnu školu, jednosmjenski rad, sigurnost, mentalno zdravlje, sufinanciranje prehrane, udžbenika i prijevoza, potporu vrtićima. Sve to ima smisla. Ali nijedna topla rečenica ne briše matematiku: manje djece, manje razreda, manje budućih poreznih obveznika. Dvadesetak razreda manje nego lani u srednjim školama nije administrativni detalj — to je prazna stolica koja se više ne vraća.

Fuchs već ranije govori o odgodama upisa i o djeci koja „vrte prstom umjesto da crtaju“. Tehnologija nije krivac sama po sebi. Krivac je društvo koje gubi ritam odrastanja i ritam rađanja u isto vrijeme.

Strukovno 70 posto — i praznina iza

Gotovo 39.000 kreće u prvi razred srednje; oko 70 posto bira strukovne programe. Modularna nastava za prve i druge razrede strukovnih. Zimski praznici opet u dva dijela — oko Božića i krajem veljače. Korisno za ritam. Ali strategija obrazovanja bez strategije nataliteta ostaje upravljanje padom. Možemo! u Zagrebu diže veganske jarbolove i queer festivale. Hrvatska treba kolijevke, dostupne stanove za mlade obitelji i dostojanstvene plaće — ne samo QR kodove za školsku prehranu.

Demografija nije NGO floskula

Plenković u Cernobbiu vezao je natalitet i konkurentnost. To ide uz suverenističku liniju — i nećemo to napadati iz navike. Migracije nisu zamjena za vlastitu djecu. To je uvoz problema pod maskom „rada“ i „raznolikosti“. AfD u Saskoj-Anhaltu pobjeđuje i zato što Nijemci više ne vjeruju da će uvoz stanovništva popuniti škole bez cijene u sigurnosti i kulturi. Hrvatska neka ne čeka isti film s 20 godina zakašnjenja.

Tko danas zove demografsku regeneraciju „desnom temom“, sutra će zvati prazne škole „optimizacijom mreže“. Mi zovemo stvari imenom: bez djece nema naroda. Bez naroda nema škole koja ima kome predavati.

Škola kao front

Jastrebarsko: 12.000 m³ otpada pod parcelom za školu 560 učenika. Lika: otpad i strah. Zagreb: raskopane ulice i gužve na prvi dan. Djeca sjedaaju u sustav koji istodobno gubi brojke i gubi povjerenje. Prioritet nije slogan „budite hrabri“. Prioritet je država koja rađa, štiti i čisti — tim redoslijedom.

Roditelji ne trebaju još jedan PDF o kompetencijama. Trebaju jamstvo da dijete sjedi u čistoj zgradi, u razredu koji postoji, u gradu koji ne tretira obitelj kao smetnju jarbolu.

Zaključak

443.500 je još uvijek velika brojka. Trend nije. Narodni Reporteri čestitaju prvašićima — i traže od politike da prestane glumiti da je demografija „osjećaj“. Demografija je popis. Popis danas kaže: nestajemo sporije samo ako se netko još rađa. Škola je ogledalo. Ogledalo ne laže.

Izvori: Narod.hr (Fuchs); SB Online / srednja.hr brojke 2026./27.; SBS sažetak 7. 9. 2026.

Prvi dan kao ogledalo države

Gužve u raskopanom Zagrebu, dim iz BiH nad Dalmacijom jučer, otpad u Lici i Jastrebarskom — djeca ulaze u školsku godinu okružena simbolima nebrige. Fuchsova topla poruka nije lažna. Ona je nedovoljna. Država se mjeri brojem prvašića koji će za 18 godina još biti ovdje — ne brojem PDF-ova o kompetencijama.

Naknadni upisi traju do kraja rujna. Mjesta ima. Djece nema dovoljno. To je rečenica koju treba ponavljati dok politika ne prestane glumiti da je rješenje uvoz radne snage bez kulture i granice.

Kalendar 2026./27. završava 15. lipnja, maturanti ranije. To su datumi. Iza datuma stoji pitanje: koliko će prvašića biti 2030.? Ako politika ne odgovori natalitetom i stanovanjem, odgovorit će zatvaranjem područnih škola i „optimizacijom“. Optimizacija je eufemizam za predaju.

Mi biramo drugi rječnik: obitelj, granica, posao kod kuće. Škola onda ima kome zvoniti.