Oplakivanje monstruma nije žalost — to je prijetnja. Vučić i „drugo poluvrijeme“

Masovno žalovanje za masovnim ubojicom Hrvatska ne smije čitati kao folklor. Dnevno postavlja tezu koja boli upravo zato što je točna: oplakivanje Ratka Mladića u Srbiji, uz režim koji ubrzano nabavlja ofenzivno oružje i najavljuje spremnost za „drugo poluvrijeme“, treba čitati kao otvorenu prijetnju — ne kao privatnu tugovanje.

Kninski korpus, pa Srebrenica

Mladić nije „samo“ Srebrenica, koliko god Zapad volio skratiti biografiju. Bio je zapovjednik Kninskog korpusa JNA. Put krvi počeo je u Hrvatskoj — Zadar, Šibenik, Sinj, Slavonija, Škabrnja. Međunarodni i domaći sudovi propustili su ga za to kazniti kako treba. Doživotna za genocid u BiH ne briše račun prema hrvatskim žrtvama. Zato smrt ne zatvara poglavlje. Ministarstvo hrvatskih branitelja ispravno je podsjetilo: odlazak jednog od najodgovornijih za razaranja, ubojstva i progone.

Kult koji država ne gasi

Biljana Plavšić zločinca zove „dobrim čovjekom“. Šešelj je haška farsa koja i danas hoda Beogradom. Navijači derbija, plotuni na groblju, ruski veleposlanik u redu — nisu „eksces“. Oni su klima. Režim se ne distancira dovoljno jer mu klima odgovara: držati živom fantaziju o nedovršenom poslu. Kad uz to ide nabava oružja i fraza o drugom poluvremenu, samo naivni čuju „sportsku metaforu“.

Haag nije zatvorio mir

Selektivnost suda — od Šljivančanina i Mrkšića do Praljka, od Stanišića do oslobađajućih obrata — u Hrvatskoj je ostavila gorčinu. Milošević je umro bez presude. Agresija s pečatom Beograda nikad nije dobila dokument koji bi zatvorio laž o „građanskom ratu“. Zato kult Mladića danas nije nostalgija. To je negacija. Negacija kaže: nismo gotovi. A EU koja to gleda mlako prodaje „pomirenje“ bez istine.

Petokraka i pamćenje

Dio braniteljske javnosti nakon Mladićeve smrti opet traži zabranu crvene zvijezde — jer je pod tim znakom krenuo pohod JNA. U Hrvatskoj i dalje dominira dogma da petokraka znači samo antifašizam, nikad velikosrpski fašizam iz 90-ih. Ta dogma nije znanost. To je politički filter. Filter koji otežava čitanje signala s Topčidera.

Što država mora čuti

Sad treba ići dalje od priopćenja: arhivi, nestali, odštete, granica na Dunavu, veto u EU, blokada puta dok kult ubojice bude državni spektakl. Tko u Bruxellesu zove ovo „unutarnjom stvari“, neka prvo objasni plotun na Topčideru. Narodni Reporteri ne traže histeriju. Tražimo trezveno čitanje signala. Oplakivanje monstruma uz priču o drugom poluvremenu nije žalost. To je doktrina. A doktrine se ne demantiraju hashtagovima — demantiraju se snagom države.