Zaprešić digao ruku: Tabak odustaje. Otpad iz Gospića i dalje nema adresu

Zaprešićani su rekli ne — i Tabak grupa je, barem riječima, digla ruke. Nakon što je objavljeno da bi dio otpada iz Gospića mogao završiti samo nekoliko stotina metara od domova u Zaprešiću, stanovnici su najavili blokade ulica. Vlasnik tvrtke Ivan Tabak poručio je građanki Tamari Carević: ako je to toliki problem, spreman je odustati. Direktor Tabaka za N1 ide dalje — traže sanaciju na licu mjesta; ako odbiju, odustaju od ugovora. Fond za zaštitu okoliša kaže da službeno još ništa nisu primili. Ugovor nije sklopljen. Otpad iz Like i dalje nema adresu — samo novi naslov.

„Spremni smo stati na ulicu“

Mladen Martinko za HRT nije birao ton: spremni su na blokade. Jer su, kaže, već čuli priču o „bezopasnom“ otpadu koji je u Lici završio kao opasan i zakopan. Kad jednom vidiš silos i mikroplastiku u piezometrima, više ne kupuješ press-release. Zaprešićanka Tamara Carević tražila je konkretno: toksičnost, trajanje, konačna destinacija. Dobila je odustajanje — ne laboratorijski list. To je pobjeda građana. Nije rješenje za Liku. Razlika je važna jer Hrvatska već godinama miješa ta dva pojma: lokalni otpor proglašava „rješenjem“, a tonama i dalje nedostaje mjesto gdje više neće otrovati vodu.

Strah Zaprešićana nije histerija. USKOK-ovo vještačenje već je pokazalo teško onečišćenje u zoni ilegalnog odlaganja u Gospiću. Kad ista logistika najavi premještanje bliže metropoli, pametan građanin pita: tko jamči da se scenarij ne ponavlja? Tko mjeri? Tko kazni ako se zakopa? Bez odgovora, „odustajanje“ je samo odgoda.

Fond ne zna, Grad zna što neće

Fond za zaštitu okoliša poručuje da nije zaprimio zahtjev za promjenu metodologije ni obavijest o odustajanju. Žalbeni rok još teče. To je birokratski ispravan odgovor — i politički prazan. Gradonačelnik Željko Turk ističe: GUP Zaprešića ne dopušta gospodarenje otpadom u gospodarskoj zoni na taj način; grad prikuplja podatke o uvjetima tvrtke i očekuje da smeće neće završiti kod njih. Narodni Reporteri bilježe razliku: institucija koja „ne zna“ i grad koji već broji metre do kuća. Jedan broji procedure. Drugi broji djecu.

Javna nabava nije alibi za slijepi prijenos rizika. Ako je Tabak odabran, a građani digli ruku prije potpisa ugovora, sustav je dobio upozorenje besplatno. Tko to ignorira i traži „novu metodologiju“ tek pod pritiskom, priznaje da je prva metodologija bila priča za natječaj, ne za teren.

Lika nije riješena premještanjem

Subotnji Hod za Liku nije tražio da se otrov prebaci iz Gospića u Zaprešić. Tražio je sanaciju, rokove i imena. Kad se „rješenje“ svede na premještanje tona bliže Zagrebu, dobiješ isti obrazac koji je Liku i stvorio: papir, kamion, šutnja. Možemo! u Zagrebu voli hodati kad gori kamera; Zaprešić je pokazao da lokalni otpor nije ideološki rekvizit — to je strah za vodu i djecu. Istodobno, dio medija i dalje pokušava Liku pretvoriti u antivladin karneval. Građani na terenu biraju drugo: blokadu kamiona, ne bedž.

Paralelno teče rasprava o uvozu otpada u Hrvatsku — stotine tisuća tona legalnih tokova i tisuće tona opasnog uz odobrenje. Paradoks je isti: industrija treba sirovinu, narod treba jamstvo da „oporaba“ nije grobnica. Zaprešić je večeras taj paradoks stavio na asfalt.

Što mora uslijediti — bez floskula

Odustajanje Tabaka, ako se potvrdi službeno, kupuje vrijeme — ne čistoću. Treba: konačna destinacija s kontinuiranim monitoringom; javni laboratorijski listovi u roku koji građanin razumije; kazne za lanac koji je tonama dao prolaz; i zabrana da se „oporaba“ pretvori u novu jamu. Dok to ne postoji, svaki novi Zaprešić bit će samo sljedeći naslov. Suverenitet nije zastava na zgradi. Suverenitet je znanje gdje je svaka tona — od granice do posljednjeg centimetra tla.

Zaključak

Narodni Reporteri: građani su večeras bili brži od Fonda. Dobro. Sad država mora biti brža od sljedećeg kamiona. Lika ne smije postati putujući problem — mora postati završen dosje. Zaprešić je digao ruku. Hrvatska ne smije digati rame.

Izvor: Narod.hr / HRT / N1, 7. 9. 2026.