Troskot: izvanredno ekološko stanje. USKOK je zatvorio priču o „laži“

USKOK je objavio nalaz. Most traži ime za katastrofu. Saborski zastupnik Zvonimir Troskot poručio je nakon vještačenja Instituta za vode: više nema prostora za umanjivanje. Otpad u Divoselu onečistio je podzemne vode mikroplastikom. Most ponovno traži da Vlada proglasi izvanredno ekološko stanje — ne samo silos, nego Rakitovac i Lički Osik. Narodni Reporteri bilježimo zahtjev jer je riječ o kršu, ne o spinu.

Troskot je bio oštar prema gradonačelniku Gospića Darku Milinoviću: još sinoć na televiziji optuživao je Most da „laže“ o onečišćenju podzemnih voda. Danas je USKOK objavio službeni nalaz koji pokazuje suprotno. „Gradonačelnik sada građanima Gospića duguje ispriku, ali prije svega duguje im istinu.“

Što vještačenje stvarno kaže

Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“ u sklopu USKOK-ove istrage potvrdio je prostornu povezanost odlagališta i onečišćenja podzemnog vodonosnika. Uzorkovanje piezometara kod otpada nije isto što i slavina — ali je dokaz da izvor radi. Mikroplastika i „vječne kemikalije“ nisu Twitter priča. To su brojke u spisu.

Paralelno je na stolu Varaždin: više od 1350 tona nepropisno odloženog otpada na lokaciji bivše tvornice, uz rizik za vodonosnik i Dravu u poplavi. Špika pita: od Gospića do Varaždina, koliko još „lokacija“? Pitanje nije histerija. Pitanje je inventura.

Izvanredno stanje — ili još jedan plan na papiru

Most traži instrument koji skraćuje odgađanje: izvanredno ekološko stanje, hitno uklanjanje svih ugroženih lokacija. Građani su u subotu napunili Zagreb porukom da više ne kupuju „sve je pod kontrolom“. Voda iz vodoopskrbe može biti ispravna u ovom trenutku, a podzemlje ispod otpada već otrovano. Ta dva podatka nisu proturječje. To je upozorenje s rokom.

Institucije moraju ubrzati sanaciju, monitoring i kaznenu nit. Bez teatralnog prebacivanja. Lika nije laboratorij za PR. Lika je krš kroz koji voda pamti.

Tko duguje istinu

Milinović duguje ispriku ako je poricao onečišćenje koje je sad u USKOK-ovom spisu. Nadležni dužnosnici duguju popis lokacija, ne metafore. Mediji duguju razliku između slavine i piezometra — bez umanjivanja i bez panike. Narodni Reporteri ne radimo paniku. Radimo popis.

Prosvjed „Hodaj za Liku“ nije bio folklor. Bio je zahtjev za sanacijom i odgovornošću. Nakon vještačenja, zahtjev ima pečat. Tko ga i dalje zove histerijom, ne čita Institut — čita vlastiti interes.

Krš pamti dulje od konferencije

Lički krš nije glina u kojoj se otpad „slegne“. To je sustav pukotina i tokova. Zato piezometri kod odlagališta nisu akademska znatiželja. Oni su rani alarm. Ako mikroplastika već hoda podzemljem, pitanje nije „je li slavina danas čista“. Pitanje je „koliko kiša dijeli izvor od crpilišta“.

Zato Troskotova tražbina za izvanrednim stanjem ima smisla: skraćuje proceduriranje. Sanacija na više lokacija — silos, Rakitovac, Lički Osik — traži tempo koji običan plan voli odgađati. Građani su to shvatili prije dijela institucija. Subotnji prosvjed bio je inventura strpljenja.

Paralelno Varaždin pokazuje da Lika nije izolirani otok. Mreža sumnji se širi. Inventura lokacija mora biti javna. Bez inventure svaka nova bušotina izgleda kao iznenađenje. Nije. To je posljedica godina u kojima je otpad bio „sirovina“ na papiru, a jama u stvarnosti.

Zaključak

Proglasiti izvanredno ekološko stanje nije magija. To je tempo. Tempo kojim država pokazuje smije li Lika čekati još jednu sezonu kiše nad otpadom. USKOK je stavio brojke na stol. Most je stavio zahtjev. Sljedeći potez mora biti odvoz i nadzor — ne nova konferencija bez datuma.

Dok traje istraga, politika ne smije glumiti da je riječ o „jednom silosu“. Riječ je o mreži, o kršu, o povjerenju. Izvanredno ekološko stanje nije panika — to je alat kojim se tempo sanacije diže iznad uobičajene inercije. Građani su tempo već digli nogama.

Izvori: Dnevno.hr / Index.hr — USKOK vještačenje Gospić–Varaždin i reakcija Mosta (Troskot), 7. 9. 2026.