BAHATI UGOSTITELJ: Konobari uzimaju 3000 eura, terase prazne, cijene divljaju, a kriva je, naravno, država

Postoje izjave koje same sebe ismiju, pa novinaru ne preostaje ništa nego da ih prepiše i pusti da odrade svoje. Ovo je jedna od njih. Dok se pola Jadrana žali na prazne terase, dok gost za dvije kave i sok ostavlja pola dnevnice, a cijene lete u nebo, zagrebački ugostitelj Marin Medak sjeo je pred kamere i objasnio narodu tko je zapravo kriv. Spoiler: nije on, nisu cijene, nisu precijenjeni lokali. Kriva je, naravno, država.

„Neka Vlada smanji poreze pa ćemo mi smanjiti cijene”

To je, doslovno, rekao. „Neka Vlada smanji poreze pa ćemo mi smanjiti cijene. To je vrlo jednostavno”, poručio je Medak, uvjeren valjda da ovo gledaju samo djeca. Jer svaki odrasli čovjek u ovoj zemlji zna kako to ide. PDV u ugostiteljstvu već je jednom bio spušten, i što se dogodilo s cijenama? Ništa. Ostale su iste ili su porasle, a ušteda je nekim čudom završila u nečijem džepu, samo ne u gostovom. Ideja da bi itko od ovih velikodušno spustio cijene čim mu se smanji porez pripada u carstvo bajki, negdje između zubić-vile i poštene privatizacije.

Prevedeno na jezik običnog čovjeka koji je za pizzu margaritu upravo platio petnaest eura: „Ti ćeš i dalje plaćati koliko ja kažem, a krivac neka bude netko treći.” Mogao je jednako tako sjesti pred kameru i reći gostima u lice što misli o njima, barem bi bilo iskrenije.

Konobar na 3000 eura, a nema tko raditi?

Onda je stigao i biser o plaćama. „Prosječan konobar uz napojnice sigurno zaradi više od 3000 eura mjesečno”, ustvrdio je Medak. Lijepo, doista, ako je istina. Ali postavlja se sitno pitanje: ako konobar stvarno nosi kući tri tisuće eura, zašto onda pola sektora cvili da nema radne snage i uvozi je izvana, na minimalce i smještaj u kontejneru? Ili plaće ipak nisu baš takve za sve, ili je „prosječan” ovdje jako, jako kreativna riječ. Njegova logika ide dalje: „Ako je gost zadovoljan uslugom, tada cijena nije previsoka.” Genijalno. Po toj logici ništa nikad nije preskupo, samo si ti nezadovoljan.

Sam je priznao ono najvažnije

A najsmješnije je što je, usput, sam sebi srušio glavnu tezu. Priznao je, naime, da se na obali otvorilo previše lokala „često upitne kvalitete” i da bi ih „polovica trebala biti zatvorena”. Dakle, čovjek javno kaže da pola scene prodaje precijenjeno smeće, a onda u istom dahu tvrdi da problem nisu cijene ni kvaliteta, nego, opet, porezi. Pa u čemu smo se točno ne slažemo? Rekao je isto što i mušterija koja je pobjegla, samo je krivca zalijepio na pogrešnu adresu.

Brojke koje kvare priču o sirotinji

I na kraju, ono što cijelu jadikovku pretvara u lakrdiju: podaci. Prema Poreznoj upravi, broj izdanih računa u ugostiteljstvu porastao je s lanjskih 74 na 78 milijuna, a njihova ukupna vrijednost skočila je osam posto, na gotovo 1,1 milijardu eura. Hrvatska je, k tome, po istraživanju Europske putničke komisije, četvrta najuspješnija turistička zemlja Europe. Dakle, troši se više, ne manje. Nije problem u tome da nema novca, nego u tome da su neki navikli da im teče u potocima, pa ih sad boli i najmanja kap koja promakne.

Zato, gospodine Medak, uz dužno poštovanje: gost nije otišao zbog ministra financija. Otišao je zato što mu je dosta da za osrednji obrok plaća bečke cijene, uz pogled na konobara koji jedva govori jezik i vlasnika koji mu kroz televiziju poručuje da je sam kriv što nije zadovoljan. Cijene neće srušiti Vlada. Srušit će ih prazna terasa, ako se dovoljno dugo prazni.