Noć poslije škole: u Dugom Selu nožem uzeli romobile maloljetnicima

U četvrtak oko 20.30 u Ulici 53. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske u Dugom Selu dvojica napadača mlađe dobi prišla su maloljetnicima, zaprijetila oštrim predmetom i uzela električne romobile. Pobjegli su na njima. Šteta: nekoliko tisuća eura. Sutradan je Zagreb živio napad nožem u školi. Poruka je ista: djeca više nisu sigurna ni u hodniku ni na ulici.

Zagrebačka policija potvrdila je razbojništvo. Kriminalističko istraživanje traje. Identiteti počinitelja zasad nisu javno objavljeni. To je proceduran jezik. Iza njega stoje uplašeni maloljetnici kojima je netko nožem — ili predmetom koji to jest — uzeo vozilo i mir.

Isti metropolski krug, ista tema

Dugo Selo nije „daleko“. To je istočno predgrađe Zagreba, isti gravitacijski krug u kojem roditelji svako jutro šalju djecu u školu i navečer na romobil. Kad u istom 24-satnom prozoru imaš školski napad u Voltinom i ulično razbojništvo s oštrim predmetom, rasprava o „izoliranom incidentu“ postaje politički luksuz.

Gradonačelnik iz Možemo! nakon školskog napada poručio je da — zasad — ne vidi propust. U Dugom Selu propust nije školski protokol. Propust je kultura ulice u kojoj nož postaje alat za romobil. To se ne rješava pressicom. Rješava se policijskom prisutnošću, brzim uhićenjima i politikom koja prestane relativizirati nasilje dok ne krvare kamere.

Što policija mora zatvoriti

Prvo: identitet i uhićenje. Drugo: je li riječ o obrascu — seriji otmica romobila — ili jednokratnom činu. Treće: jesu li maloljetnici fizicki ozlijeđeni (priopćenje to ne kaže). Javnost ima pravo na te odgovore bez senzacionalizma, ali i bez magle.

Materijalna šteta „nekoliko tisuća eura“ nije sitnica za obitelj. Još manje je sitnica poruka da se nožem može uzeti što se hoće i nestati u mraku predgrađa.

Sigurnost nije slogan

Nakon Prečkog, nakon Voltina, nakon Dugog Sela, Hrvatska mora prestati tretirati nasilje nad djecom kao vremensku prognozu. Habijan govori o mrežama i dobnim granicama — to ima smisla. Ali mreže ne drže nož na ulici 53. samostalnog bataljuna. Ljudi drže.

Narodni Reporteri traže konkretno: više ophodnje u kritičnim satima, brzu forenzičku obradu, i političare koji neće prvu rečenicu potrošiti na obranu vlastitog imidža. Djeca zaslužuju školu bez krvi i ulicu bez ucjene.

Što dalje

Policija traga. Roditelji u Dugom Selu večeras drugačije gledaju romobil pred zgradom. Zagreb mora shvatiti da sigurnost metropole nije PR za Možemo! — nego test države. Tko padne taj test, ne zaslužuje lekcije o „osjećaju nesigurnosti“. Zaslužuje račun.

Izvor: net.hr / PU zagrebačka