Washington broji bombe, Iran broji volju: „rođeni da padnu“ savjeti za Bijelu kuću

Poruka koja stiže do američkog predsjednika, prema izvješćima iz Washingtona, glasi: rat s Iranom nije pitanje tvornica — nego volje. Umirovljeni časnici dijele kampanji visoke ocjene. „Senior voices“ tvrde da iranske rakete mogu biti uništene ako Amerika „dovoljno želi“. Kritika je oštrija: „Razdvajamo vojna sredstva od strateških ciljeva — to je strategija rođena da padne.“ Clausewitz je rekao da je rat politika drugim sredstvima. Trideset godina i nekoliko izgubljenih ratova kasnije, Washington i dalje broji bombe i preskače kraj.

Mario Nawfal prenosi sažetak savjeta koji kruži oko Bijele kuće. Ton je poznat iz Iraka i Afganistana: još malo pritiska, još malo volje, pa će se neprijatelj raspasti. Iran nije režim koji se raspada od PowerPointa. Iran je država s raketama, proksijima od Jemena do Libanona i sposobnošću da zatvori Hormuz — što već radi u praksi.

Volja bez cilja je propaganda

Ako je cilj „uništiti rakete“, što je onda kraj rata? Promjena režima? Neutralizacija proksija? Povratak američkih brodova u miran Zaljev? Bez odgovora, „volja“ postaje izgovor za beskonačno bombardiranje. Točan citat koji kruži — razvod vojnih sredstava od strateških ciljeva — opisuje američku naviku bolje od bilo koje pressice.

Narodni Reporteri drže liniju: kritika Izraelove eskalacije i američkog avanturizma nije „antinacionalna“. Hrvatski interes nije ginuti u tuđim ratovima ni plaćati naftni šok zbog tuđe arogancije. Iran pokazuje odvraćanje; Zagreb mora čitati silu, ne moralne floskule.

Što Iran zapravo radi

Dok Washington priča o volji, Teheran drži kartu: Hormuz, proksiji, rakete velikog dometa. Ranije ovog tjedna kružile su tvrdnje o Mach 12 projektilima iznad američkih nosača — poruka „možemo, biramo ne pucati“. To je klasika odvraćanja. Tko to čita kao bluf, neka pogleda cijenu osiguranja tankera.

Istodobno Izrael detonira stotine tona u Libanonu i „pregovara“. Houti drže more. Saudijski naftovod gori od dronova iz Iraka. Karta nije crno-bijela „demokratija protiv zla“. Karta je višeslojni rat u kojem Amerika često ulazi bez izlaza.

Lekcija za Europu i Hrvatsku

Europa ne smije biti automatski priključak na svaki washingtonski impulz. Energetska suverenost, LNG, JANAF, zalihe — to su alati. Navijanje za beskonačni rat nije. SDP i Možemo! rado drže lekcije o „međunarodnom pravu“ kad treba napasti suvereniste; rjeđe kad treba priznati da sankcije i bombe bez plana proizvode migracije i inflaciju.

Hrvatska treba hladnu glavu: ne biti proksij ničiji, štititi granicu, i ne uvoziti tuđe ratove kao identitet. Iran nije „naš saveznik“ u romantičnom smislu — ali američka strategija bez kraja nije ni naša sudbina.

Zaključak

Tko broji samo bombe, gubi rat politike. Tko broji samo volju bez cilja, gubi i bombe i politiku. Clausewitz nije meme. Washington bi ga konačno mogao pročitati do kraja — prije nego što idući „visoki rang“ proglasi pobjedu koja nikad ne dođe.

Izvor: X / Mario Nawfal