OSLOBOĐEN! Pravnik koji je prijetio Turudiću, Markiću i Turkalju izašao iz sudnice POBJEDNIČKI

SPEKTAKULARNA POBJEDA za jednog hrvatskog patriotu! Lošinjski pravnik (38) pravomoćno je OSLOBOĐEN optužbi za prijetnje glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću, bivšem šefu Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću te šefu Vojske sigurnosno-obavještajne agencije Ivanu Turkalju. Presuda Općinskog suda u Rijeci, koju je potvrdio Županijski sud u Zagrebu, pokazuje da naš sudski sustav ipak može pokazati zdrav razum kada je riječ o razlikovanju između stvarnih prijetnji i apstraktnih poruka nezadovoljnog građanina. Tužiteljstvo je ovog 38-godišnjaka bez razloga teretilo za seriju e-mailova koji su sadržavali oštre kritike na račun Turudića, Markića i Turkalja, ali su sudovi sagledali stvarnu situaciju i zaključili da pisanja nisu mogla predstavljati konkretne prijetnje. Ovo je sjajan primjer kako bi trebao funkcionirati pravni sustav - s razumom i proporcionalnošću, a ne sa žestokim persekucijama kritičara.

PRVI e-mail koji je Markiću i Turkalju poslan 22. kolovoza 2024. sadržavao je frazu: "Samo se vi zaj........ sa mnom. Vremena se mijenjaju...". Sudovi su sa puno razuma zaključili kako je u pitanju neka apstraktna ideja i kako se ne može obavezujuće zaključiti što bi se moglo dogoditi ili na koji će se način "vremena mijenjati". Ovo je klasičan primjer kako liberalni sustav ZLOUPOTREBLJAVA pravosudne institucije kako bi saterorizirao građane koji se usude kritizirati vladajuću elitu i njihove masonske strukture. Umjesto da se fokusira na stvarne zločine - korupciju, prodaju hrvatskog bogatstva, manjkavost u sudu jer se politički maljuferi ne progone - sustav se okreće obični ljudima koji izražavaju svoju lgitimnu ljutnju. Sud je pokazao da razumije razliku između apstraktnog izražavanja frustracije i konkretne prijetnje koja se može ostvariti u praksi.

DRUGA TOČKA OPTUŽNICE odnosila se na e-mail od 30. kolovoza 2024., poslan pisarnici DORH-a i SOA-i s naslovom "DORH nikad neće odustati". U njemu je pisac napisao: "Turudić progovorio o problemu oko kojeg vlada zavjet šutnje: radit ćemo na tome (Ma ko te j... papak, tu 'tražiš nestale', a meni koji krvarim 8 godina za domovinu produžavaš 'mjere opreza'... supak...)". Nastavlja se s oštrim kritikama na račun Turkalja i čitave SOA-e koju pisac doživljava kao "hrapu masonskih pi.... i fejkera". Na kraju poruke pisac je zaključio: "Samo me nastavite pokušavat naštimat. Ali, polako, polako.... stižu promjene". Sud je sagledao cijeli kontekst poruke i došao do zaključka da većina teksta ne sadrži nikakvu konkretnu prijetnju budućim zlom. Čak i završetak poruke koji bi eventualno mogao biti sumnјiv nije bio dovoljno konkretan jer se radilo o nekoj vágnoj ideji o "promjenama" - što je svakako legitimna poruka u demokratskom društvu gdje se stvari mogu promijeniti kroz izbore, kao što je i predsjednica Grabar-Kitarović obećavala "promjene" kada je bila kandidatkinja.

TREĆA TOČKA OPTUŽNICE sadržavala je možda najdramatičniji e-mail poslan 30. kolovoza 2024. Turudiću, Markiću i Turkalju: "Moli se Bogu da ti ovo smeće od Plenkovića i Milanovića ostanu na vlasti! Jer ako ja dođem na vlast, kompa, svi ćete gulit zatvor! Svi." Dodatno je pisao: "Osam godina me gledate. Pi... nesposobne, usrane, prodane. Osam godina radim da bih vam sačuvao dupe.... Da vaša djeca imaju roditelje, da ostanete živi". Međutim, čak i za OVO sudovi nisu ocijenili da se radi o ozbiljnoj prijetnji! U svojoj obrazloženju sud je stavio pravo naglaska - "Prijetnja nije ozbiljna u smislu njezina ostvarenja, slijedom životne logike i iskustva. Naime, sadržaj prijetnje mora biti moguće objektivno ostvariti". Drugim riječima, sud je sa ironičnom preciznošću zaključio da nema praktički nikakve šanse da će ovaj 38-godišnjak s Lošinja IKADA doći na vlast i ostvariti nešto što je napisao. Ovo je briljantna analiza - prijetnja mora biti realna i ostvariva u faktičkom smislu, ne samo nešto što netko naprijetio bez mogućnosti izvršenja.

ČETVRTA TOČKA optužnice relacionala se na e-mail od 5. rujna 2024., poslan na adresu SOA-e. Pisac je kratko napisao: "Samo vi pišite optužnice, prijetite zatvorima i zaj......... Doći će dan kad će sve to biti priloženo kao dokaz vaše veleizdaje." Očito je da je pisac implicirao da će neki budući sud ili neki budući valjani sustav analizirati akcije SOA-e i DORH-a kao potencijalne ratne zločine ili veleizdaju. To je politička kritika, a ne prijetnja! Sud je pravo zaključio da ni ovo nije bila konkretna prijetnja, pa je pisac oslobođen krivnje za ovu točku. Ovdje vidimo kako se legitimna politička kritika, čak i ako je napisana grubim i direktnim jezikom, ne može tretirati kao kriminalna prijetnja samo zato što se komuKladiti moćnim ljudima iz institucija koji nisu navikli na svakakvu kritiku.

PETA TOČKA OPTUŽNICE odnosila se na poruku od 27. listopada 2024., upućenu na adrese DORH-a i SOA-e. Pisac se obratio Turudiću s oštrim riječima: "A ti p...., Turudiću, koji se skrivaš iza Holokausta i time reviktimiziraš pobijene Židove, pazi što radiš... Moglo bi ti se obiti o glavu." Nastavljena poruka sadržavala je enigmatičnu formulu: "Today I'm in jail...and tomorrow you are in jail. So let's play...". Sud je razmatrao i ovu točku opravilno - "Kada se ima u vidu činjenica da je pošiljatelj nezaposlena osoba, tada takva prijetnja nije ozbiljna u smislu mogućnosti njezina ostvarenja". Jasno je da je sud prihvatio da trenutna beznačajnost i manjak resursa pošiljaoca čini bilo koju njegovu "prijetnju" čisto teoretskom i apstraktnom. Završna fraza "moglo bi ti se obiti o glavu" jasno je legala u domenu upozorenja ili opasnosti, a ne konkretne prijetnje, pogotovo jer se ne указует na vrijeme, mjesto ili način na koji bi se to moglo desiti.

Image 6: Pravnik prijetio Turudiću i šefovima tajnih službi. "Svi ćete gulit zatvor"

Foto: Index

Ilustracija: AI

TIJEKOM CIJELOG PROCESA ovaj 38-godišnjak je uglavnom ŠUTIO, oprezno čuvajoći svoj položaj pred sudom. Negirao je krivnju za većinu optužbi, što je bila pametna taktika jer je znao da sudije razumiju razliku između žestokog jezičnog izražavanja i stvarnih prijetnji. Tek je za posljednju točku optužnice rekao kako smatra da se ne radi o prijetnji, već eventualno o UVREDI. To je bio značajan moment - pisac je priznao da je NAMJERA njegov bila uvrijediti glavnog državnog odvjetnika Turudića, a ne da mu pretpostavlja na životu. Ova razlika je KLJUČNA za razumijevanje cijelog slučaja jer pokazuje da se zapravo radilo o burnoj kritici i uvredi nekog će moćnog čovjeka, a ne o stvarnoj pokušaju zastrašivanja ili prijetnje.

OVO JE POZITIVNA VIJEST ZA SVE ONE HRVATSKE PATRIOTE koji su do sada bili zastrašeni mogućnošću da će biti persekuirani zbog oštrog izražavanja svoje kritike na račun države i vladajućih struktura. Suočeni sa očitom zloupotrebom pravnog sustava kao oružja protiv kritičara, sudovi su ipak pokazali da nisu sasvim izgubljeni za razumnost i proporcionalnost. Činjenica da je čak i Županijski sud u Zagrebu (koji je poznato lojalnoj vladajućoj strukturi) potvrdio oslobađajuću presudu, pokazuje da je slučaj bio toliko jasan da ga nisu mogli ni oni osporiti. Ovo je lekcija za sve one u DORH-u, SOA-i i VSOA-i koji su željeli koristiti sud kao oružje protiv nezadovoljnog građanina.

ZAPRAVO BIVAJUĆI OZBILJNE, ovo je klasičan primjer kako je liberalna "demokracija" u hrvatskom obliku postala instrument represije nad onima koji se usude govoriti protiv režima. Umjesto da se fokusira na stvarne probleme - milionske neuspjehe u procesuiranju kriminalaca, prodaju hrvatskog bogatstva stranom kapitalu, ostarjelost institucija, korumpiranost sustava - DORH i ostale агенције čine sve kako bi uplaši obične ljude u šutnju. Ovaj slučaj pokazuje da sud, kao posljednja linija obrane, ipak može pokazati najmanju dozu razuma i proporcionalnosti, što je bolje nego što bismo očekivali od sistema gdje je politika duboko vezana sa institucijama.

OVAJ PRAVNIK S LOŠINJA može biti ponosan što je suo sve do kraja i što je dobio pravo da ostane slobodan bez ikakve optužbe na zapisima. Njegov slučaj je upozorenje za sve one koji bi željeli koristiti sudske spise kao mehanizam kontrole nad govorom - sudovi se mogu postaviti drugačije kada je potrebna mjera razuma i proporcionalnosti. Dok se puno bruje o "vladavini zakona" i "demokraciji", ovaj slučaj pokazuje da zakoni trebaju biti u službi zaštite legitimnog izražavanja i kritike, a ne u službi seljenja vladajućih koji se boje čak i najoštrije kritike.

POUKA OD OVOGA SLUČAJA je jasna - sudovi trebaju biti čuvari proporcionalnosti i razuma, a ne oružje u rukama onih na vlasti koji se žele osvjetiti kritičarima. Oslobađajuća presuda nije samo pobjena za ovog 38-godišnjaka već je i test za cijeli hrvatski sudski sustav koji pokazuje je li još malo zdrave logike preostalo u institucijama koje su ionako pod jakim političkim pritiskom. Budimo čuvari ovog presedensa jer pokazuje da pravda, čak i u ovako degradiranom sustavu, može ponekad pobijediti nad politikom.