DOSJE: Dokazi da je Miloševićev šef tajne policije bio čovjek CIA-e

U kratko:

• Jovica Stanišić, šef Miloševićeve Službe državne bezbednosti (1992.–1998.) i najbliži diktatorov čovjek, godinama je surađivao s američkom CIA-om
• Vezu je potvrdila sama CIA — tajnim dokumentom predanim Haškom sudu, što je iznimno rijedak potez agencije
• Vrbovan u Beogradu 1992.; njegov handler William Lofgren javno je potvrdio suradnju, a 1996. doveden je u sjedište CIA-e u Langleyju
• Pred Haagom najprije oslobođen (2013.), pa osuđen (2021.) i konačno dobio 15 godina (2023.) za pomaganje zločina u BiH

Desetljećima se to šaptalo, a danas su dokazi crno na bijelo: čovjek koji je vodio najmračniju službu Slobodana Miloševića — onu istu čije su ruke umiješane u ratove devedesetih — istovremeno je bio dragocjeni suradnik američke CIA-e. Priča zvuči kao špijunski triler, ali svaki njezin ključni dio potvrđen je sudskim spisima i imenima ljudi koji su je vodili.

Tko je bio Jovica Stanišić

Stanišić je od 1992. do 1998. bio šef Resora državne bezbednosti (DB) Srbije — tajne policije koja je bila operativno srce Miloševićeve vlasti. Pod okriljem DB-a djelovale su i ozloglašene paravojne formacije, od Jedinice za specijalne operacije („Crvene beretke") do skupina povezanih s Arkanom. Njegova desna ruka bio je operativac Franko „Frenki" Simatović, kasnije suoptuženik u istom haškom predmetu.

Dokazi koje je teško osporiti

Za razliku od mnogih teorija o devedesetima, ova počiva na tvrdim, provjerljivim izvorima:

• CIA je sudu u Haagu predala povjerljivi dokument kojim potvrđuje Stanišićevu „korisnu" suradnju — agencija praktički nikad ne razotkriva svoje izvore, pa je to najjači dokaz.
• Priču je 2009. probio Los Angeles Times (novinar Greg Miller), a prenijeli su je svi regionalni mediji.
• Stanišićev vrbovatelj i handler, umirovljeni visoki dužnosnik CIA-e William Lofgren, javno je ispričao kako ga je 1992. u Beogradu pridobio za suradnju.
• Godine 1996. CIA ga je odvela u svoje sjedište u Langleyju.
• Britanski veleposlanik u Beogradu Ivor Roberts u memoarima ga otvoreno opisuje kao čovjeka CIA-e, a svjedoci su 2019. o tim vezama govorili i pred Haškim sudom.

Što je radio za Amerikance

Prema sudskom dokumentu i reportaži LA Timesa, Stanišić je bio ključan kanal između Washingtona i Beograda. Pratio je Miloševića na mirovne pregovore u Daytonu 1995. i potom u Srbiji provodio dijelove sporazuma, navodno izdejstvovavši da Radovan Karadžić potpiše povlačenje s vlasti. Pomagao je oko oslobađanja NATO-vih i UN-ovih talaca, davao informacije o lokacijama masovnih grobnica u Bosni te pomogao CIA-i uspostaviti mrežu tajnih kontakata — sa sastancima u sigurnim kućama i na čamcima uz rijeku Savu.

Od haške oslobađajuće presude do 15 godina

Stanišić je uhićen 2003., a put kroz Haag bio je dug i kontroverzan. Prvostupanjsko vijeće ga je 2013. oslobodilo, no žalbeno je vijeće tu presudu ukinulo i naložilo ponovljeno suđenje. Na kraju je 2021. osuđen na 12 godina, a žalbeni postupak pred Mehanizmom UN-a 2023. kaznu je povisio na 15 godina. Osuđen je za pomaganje i poticanje ubojstava, progona i prisilnih preseljenja vezanih uz preuzimanje Bosanskog Šamca 1992. — i do danas je to jedina osuda jednog srbijanskog dužnosnika za zločine u BiH.

Hrvatska veza i sporna pitanja

U javnosti se Stanišićevo ime povezuje i sa zločinima u Hrvatskoj, poput pokolja u Voćinu (1991.), te s naoružavanjem paravojski u Zapadnoj Slavoniji. Ovdje treba biti precizan: za te zločine nije osuđen — pojedine točke optužnice ispuštene su prije presude, pa to ostaje optužba, a ne sudski dokazana činjenica. Jednako tako, tvrdnja da je američka zaštita „smekšala" njegovu kaznu popularna je teorija, ali za nju nema izravnih dokaza.

Što ostaje

Jedna stvar nije sporna: dok je vodio aparat koji je sijao strah Balkanom, Jovica Stanišić bio je i čovjek od povjerenja CIA-e. Sam to umanjuje — kaže da je „surađivao, ali nije radio za njih", a njegov handler tvrdi da nikad nije primao novac. No dokumenti, imena i sudski spisi crtaju sliku koja se ne da izbrisati: hladni rat na Balkanu imao je svoje dvostruke igrače, a jedan od najmoćnijih sjedio je na vrhu Miloševićeve tajne policije.

Izvor: Los Angeles Times (Greg Miller, 2009.), Balkan Insight/BIRN, IWPR, Haški mehanizam UN-a (IRMCT/ICTY).