Nož u Elektrotehničkoj: peti dan škole, dvoje teško ranjenih — Tomašević „ne vidi propust“

U petak ujutro, oko 8 sati, u Elektrotehničkoj školi u Konavoskoj ulici na zagrebačkom Voltinom učenik prvog razreda oštrim predmetom — neslužbeno dužim nožem ili mačetom — teško je ozlijedio drugog učenika i 59-godišnju spremačicu. Oboje su operirani i na intenzivnoj: dječak u KBC-u Zagreb, djelatnica u KBC-u Sestre milosrdnice. Napadač je pod nadzorom policije. Županijsko državno odvjetništvo vodi očevid. Narodni Reporteri neće sudjelovati u panici — ali neće ni u ritualu u kojem se krv u hodniku pretvara u pressicu o „osjećajima“ dok se pitanje reda gura pod tepih.

Što se zna — i što se još ne smije znati

Obojica učenika, napadač i žrtva, prvi su razred i tek peti dan u novoj školi. Prema Momiru Karinu iz Ministarstva znanosti, dolaze iz iste osnovne. Index i net.hr prenose: dan ranije sukob i prijetnja. Maskirani napadač, zatvorene učionice, Hitna ispred zgrade, 15 policajaca. Profesor Mario Božurić ušao je, pomogao svladati napadača i zaustavljao krvarenje. Ravnatelj KBC-a Zagreb Fran Borovečki: ozljede teške, dijete stabilno. Prim. Mladen Širanović o spremačici: više ubodnih rana na toraksu i abdomenu, stabilna — ali komplikacije (krvarenje, infekcija) i dalje moguće.

Ministrica Hrstić potvrdila je očuvane vitalne funkcije nakon operacija. Krizni timovi Ministarstva ostaju preko vikenda. To su činjenice. Motiv, točan predmet i sadržaj torbe ostaju u istrazi — jer su maloljetnici.

Tomašević: „Za sada ne vidimo propust“

Gradonačelnik Tomislav Tomašević došao je pred školu i poručio ono što Možemo! radi kad sustav krvari: proceduru. Škola je, kaže, imala zaposlenike koje je po zakonu trebala imati i nadzorne kamere. „Za sada ne vidimo propust škole.“ Propust će, tvrdi, utvrditi istraga — pa će Grad s ministarstvom „unaprijediti sigurnost“. Zamjenica Danijela Dolenec također je bila na licu mjesta. Poruka biraču: kamera snima, zaštitar stoji, a nož ipak ulazi.

Profesor Božurić ide dalje: ni pet zaštitara na porti ne bi ništa promijenilo jer nemaju pravo pregledavati torbe, a policija bez roditelja ne smije. To nije obrana nemara. To je priznanje da je hrvatski pravni okvir dizajniran tako da škola bude otvoreni hodnik — dok se odgovornost dijeli na anonimne „sustave“.

Zagreb pod Možemo!: red kao PowerPoint

Isti grad koji godinama vodi ratove o otpadu, silosima i „osjećaju grada“, sad otkriva da je školska sigurnost checklista na papiru. Narodni Reporteri ne traže magiju. Traže hijerarhiju: tko smije pretresati torbu nakon konkretne prijetnje; tko odgovara kad se prijetnja ostvari; tko plaća račun kad se 59-godišnja spremačica budi na intenzivnoj jer je bila „na putu“. Možemo! voli govoriti o „sigurnosti za sve“. U Konavoskoj se vidjelo što to znači kad dođe oštar predmet — i što znači „ne vidimo propust“ dok se djeca zatvaraju u učionice.

SDP i Možemo! u Gradskoj skupštini rado drže lekcije o „toksičnoj atmosferi“ kad netko s desnice digne glas. Rjeđe kad treba priznati da vršnjačko nasilje nije meme, nego nož — i da prevencija nije hashtag, nego disciplina, obitelj i institucije koje smiju reći ne.

Što roditelj ima pravo tražiti u ponedjeljak

Prvo: jasnu inventuru protokola nakon jučerašnje svađe i prijetnje — je li prijavljeno, kome, što je učinjeno. Drugo: ovlasti zaštitara i ravnatelja kad postoji konkretna prijetnja. Treće: kraj glume da je „videonadzor“ jednak sigurnosti. Četvrto: odgovornost Gradskog ureda i ministarstva, ne samo „krizni tim“ koji dolazi nakon krvi.

Pravobraniteljica za djecu poziva roditelje na odgovornost za odgoj. To stoji. Stoji i ovo: država koja roditelju zabranjuje da škola bude tvrda, a onda se čudi nožu, nije neutralna. Ona je suučesnik u mekoći.

Zaključak: škola nije experiment

Dvoje ljudi leži na intenzivnoj. Jedan učenik je pod nadzorom. Zagreb ima pressice. Narodni Reporteri biraju drugu mjeru: red u hodniku, ovlasti na porti, kraj Tomaševićeva „ne vidimo propust“ dok se još broje ubodi. Ako Možemo! želi biti vlast, neka bude vlast — ne moderator osjećaja. Djeca idu u školu učiti, ne da bi netko peti dan brendirao empatiju. Spremačica je došla na posao. To je minimum civilizacije koji se jučer mjerio u mililitrima krvi.