Pala granica Europe: tisuće provalile u Ceutu, a dan ranije marokanski kralj pomilovao 1.788 osuđenika

Prizori s vrata Europe ovih su dana dramatični. U samo nekoliko sati tisuće ljudi, među njima velik broj mladih Marokanaca, probile su granicu i ilegalno ušle u španjolsku enklavu Ceutu na sjeveru Afrike. Procjene govore o dvije do tri tisuće ljudi, dio ih je preplivao, dio prešao preko lukobrana, a u pokušajima prelaska život je izgubilo najmanje devet osoba. Španjolska je proglasila izvanredno stanje i na granicu poslala vojsku da ponovno uspostavi red. Europska je granica, još jednom, pala pred nekoliko tisuća ljudi.

Sumnjiv tajming: kralj dan ranije pomilovao 1.788 osuđenika

Ono što cijeloj priči daje dodatnu težinu jest tempiranje. Samo dan ranije, uoči marokanskog Dana prijestolja, kralj Mohammed VI. pomilovao je 1.788 osuđenika. Njih čak 1.668 dobilo je potpuno ukidanje zatvorske kazne. Marokanske vlasti pritom nisu objavile za koja su konkretna kaznena djela ti ljudi bili osuđeni, što samo pothranjuje pitanja.

Odmah da budemo pošteni: nema nikakva dokaza da su baš jučer pomilovani osuđenici poslani prema Španjolskoj, i to ne tvrdimo. No ni bez ijedne izmišljene tvrdnje događaj je dovoljno ozbiljan: u razmaku od jednog dana Rabat pusti tisuću i pol ljudi na slobodu, a Europi na vrata dođe val od nekoliko tisuća. Tko god poznaje kako Maroko posluje, tajming će mu teško izgledati kao slučajnost.

A tko je zapravo Maroko? Prijatelj Izraela već desetljećima

Da bi se shvatilo koliko je ovdje riječ o proračunatoj državi, a ne o nemoćnoj zemlji koja ne može čuvati granicu, treba pogledati s kim Maroko drži. Veze marokanske monarhije s Izraelom i Mossadom traju više od šezdeset godina. Prema bivšim izraelskim obavještajcima, kralj Hassan II. dopustio je Mossadu i Shin Betu prisluškivanje summita Arapske lige u Casablanci 1965., a snimke arapskih vojnih zapovjednika završile su u Izraelu i dale mu ključne podatke uoči Šestodnevnog rata 1967. Maroko je kasnije služio i kao tajni kanal između Izraela i Egipta.

Ono što je desetljećima vođeno iza zatvorenih vrata službeno je potvrđeno 2020., kada je Maroko obnovio odnose s Izraelom. Zauzvrat je Trumpova administracija priznala marokansku vlast nad Zapadnom Saharom, a isto priznanje Izrael je dao 2023. godine.

Izraelski dronovi, sateliti i zajednički vojni plan

Prijateljstvo se nije zaustavilo na diplomaciji. Godine 2021. potpisan je obrambeni sporazum koji obuhvaća razmjenu obavještajnih podataka, vojnu industriju, naoružavanje i zajedničku obuku. Maroko je potom krenuo u kupnju izraelske vojne tehnologije:

• sustavi protuzračne obrane Barak MX
• kamikaza-dronovi Harop
• raketni sustavi PULS
• izviđački i borbeni dronovi te izraelska tvornica dronova u samom Maroku
• špijunski satelit Ofek vrijedan oko milijardu dolara

U siječnju 2026. dvije su vojske potpisale novi zajednički vojni plan, marokanski su časnici obilazili izraelske jedinice i obrambenu industriju, a dogovoreni su strateško planiranje, razvoj snaga, obuka i prijenos tehnologije. U srpnju je Maroko pristao sudjelovati i u međunarodnim sigurnosnim snagama u Gazi, slanjem vojske, policije i žandarmerije. Rabat tako čvrsto stoji unutar sigurnosne osi Washington–Tel Aviv.

Paradoks koji sve govori

I sad dolazi ono najvažnije. Država koja kupuje izraelske špijunske satelite, nadzorne sustave i dronove, koja s Izraelom radi zajedničke vojne planove, odjednom tvrdi da ne može zatvoriti nekoliko kilometara granice prema Ceuti. Španjolska zatvara trgovine i šalje vojsku, dok Maroko s druge strane stoji kao jedan od najbolje opremljenih sigurnosnih režima u cijeloj Africi.

To nije prvi put. Maroko je i ranije, osobito u sporu oko Zapadne Sahare, pokazivao kako migrantsku slavinu može otvoriti i zatvoriti po političkoj potrebi. Prema Europi Rabat raspolaže granicom, migrantskim rutama, obavještajnom suradnjom i kontrolom krijumčarskih mreža kao polugama pritiska. Kada mu odgovara, granica se čuva; kada mu odgovara, granica se, gle čuda, otvori.

Pitanje koje Europa mora postaviti

Zato ovaj događaj nije tek još jedna migrantska kriza. On je podsjetnik da europsku vanjsku granicu danas u velikoj mjeri drži u rukama strana država koja ima svoje interese i svoje moćne saveznike, i koja je više puta pokazala da krizu na vratima Europe može proizvesti gotovo preko noći. Umjesto da se pravimo da je posrijedi spontani val nemoćnih, vrijeme je da se glasno postavi pitanje kome takva kriza koristi i tko je, kada i zašto pušta. Odgovor Europi možda neće biti ugodan, ali izbjegavati ga više nije opcija.

Činjenice o upadu u Ceutu i pomilovanju prenose se prema svjetskim agencijama (Al Jazeera, CNN, France24, Morocco World News). Veze Maroka i Izraela temelje se na javno objavljenim izvješćima i izjavama bivših obavještajaca. Ne tvrdimo da su pomilovani osuđenici poslani na granicu, nego prenosimo činjenice i otvaramo pitanja koja iz njih proizlaze.