BiH 4.10.: vodič kroz izbore — glavno pitanje je hrvatski član Predsjedništva

MOSTAR / SARAJEVO — Kampanja za opće izbore u BiH traje; 4. listopada bira se sve što drži državu na okupu — i sve što Hrvatima godinama krade legitimnog predstavnika. Narod.hr objavio je vodič kroz labirint. Narodni Reporteri čitaju ga bez diplomatskog šećera: glavno pitanje nije „koliko lista“, nego hoće li Hrvati napokon sami izabrati svog člana Predsjedništva.

Više od 3,4 milijuna registriranih birača. Novost: elektronički otisak prsta i skeniranje listića. Tehnologija može smanjiti krađu — ali ne može popraviti ustavnu nepravdu ako Bošnjaci i dalje smiju birati „Hrvata“.

Što se bira 4.10.

Predsjedništvo BiH (Bošnjak, Hrvat, Srbin), Zastupnički dom Parlamentarne skupštine, parlament Federacije, kantonalne skupštine; u RS-u predsjednik/potpredsjednici i Narodna skupština. Federacija: 98 zastupnika u donjem domu. RS: 83. Brčko stoji po strani kao distrikt.

Birači u Federaciji ne glasaju „samo za svog“ — mogu zaokružiti bilo kojeg kandidata na listi Hrvat/Bošnjak. To je rupa kroz koju je Komšić godinama ulazio u fotelju rezerviranu za Hrvate.

Hrvatska utrka: Filipović, Lučić, Kovačević

HDZ BiH šalje Darijanu Filipović. „Petorka“ (HDZ 1990, HRS, HNP, HDS, HSS) šalje Zdenka Lučića. Demokratska fronta Željka Komšića šalje Slavena Kovačevića — kandidata za kojeg se očekuje najveći broj bošnjačkih glasova. Ako formula ostane ista, Hrvati opet gledaju kako im susjed bira „predstavnika“.

Bošnjačka utrka: Izetbegović, Bećirović, Efendić, Radončić. Srpska: Cvijanović, Božović, Vukanović. Ali za Zagreb i Mostar ključ je hrvatski stolac — jer bez njega Dayton postaje majstorija majorizacije.

Izborni zakon ili vječna majorizacija

Hrvati godinama traže izmjenu Izbornog zakona. Nije to „nacionalizam“ — to je elementarna uzajamnost konstitutivnih naroda. Kad jedan narod drugom bira predstavnika, nestaje konstitutivnost; ostaje dekor.

Grlić Radman u Jajcu već je poručio da izbori moraju ispraviti nepravdu. To nije fraza za kameru. Bez legitimnog hrvatskog glasa Predsjedništvo je pozornica, ne štit.

Što Hrvatska smije očekivati

Kampanja traje do 3.10. u 7:00. Do tada će teći spin, ankete i „građanske“ priče koje Hrvate tretiraju kao manjinu u vlastitoj polovici Federacije. Narodni Reporteri bilježe pravilo: bez legitimnog predstavnika nema mira ni reforme.

4. listopada nije samo „izbori u susjedstvu“. To je test preživljava li hrvatski politički subjekt u BiH — ili ostaje statistika koju drugi broje umjesto nas.

Zašto Zagreb ne smije biti „neutralan promatrač“

Hrvatska je jamac Daytona i majka iseljenih birača. Ako hrvatski član Predsjedništva opet bude proizvod bošnjačkog preglasavanja, poruka je jasna: konstitutivnost je dekor. To se onda prelijeva na Mostar, na Hercegovinu, na povratak, na imovinu, na jezik u školama.

Tehnologija otiska prsta može smanjiti krađu listića. Ne može smanjiti krađu naroda. Zato je izmjena Izbornog zakona preduvjet, ne „uvjetovanje“. Tko to zove ucjenom, brani status quo u kojem Hrvat vrijedi manje od svog susjeda na istom biralištu.

Filipović, Lučić, Kovačević — tri imena, jedan test. Ako Kovačević prođe na tuđim glasovima, Europa će opet govoriti o „građanskom“ BiH-u. Građanskost koja briše narod nije demokracija; to je majorizacija s pečatom.

4. listopada Hrvati u BiH ne biraju samo fotelju. Biraju hoće li još postoјati kao politički subjekt. Zagreb to mora tretirati kao nacionalni interes — bez isprika prema onima kojima smeta hrvatsko ime na listi.

Kalendar i izborna šutnja

Službena kampanja traje do 3. listopada u 7:00. Do tada će teći spin o „građanskom“ BiH-u koji briše konstitutivne narode. Ne nasjedajte. Dayton stoji na trima narodima; srušite jedan stup — srušili ste kuću.

Hrvatska diplomacija već je rekla svoje u Jajcu. Sad je red na birače u Mostaru, Livnu, Orašju, zapadnoj Hercegovini i dijaspori. Listić nije folklor. Listić je obrana imena na Predsjedništvu.

Bez legitimnog hrvatskog glasa Predsjedništvo postaje pozornica tuđih interesa. Zato ovaj vodič nije školski sažetak — to je podsjetnik zašto svaki listić u Hercegovini i dijaspori teži više od tisuću bruxelleskih izjava o „stabilnosti“.