Houti u Mukhi: zadnje uporište na Crvenom moru palo — Bab el-Mandeb u njihovim rukama

Mohammed Ali al-Houthi, rođak vođe pokreta, prošao je pobjednički kroz jemensku luku Mukha satima nakon što su se vladine snage povukle. Mukha je bila njihovo zadnje ozbiljno uporište na Crvenom moru. Sad Ansarallah sjedi na Bab el-Mandebu — dok je Hormuz već zagušen. Snimili su vožnju da nitko ne može reći da nije vidio.

Mario Nawfal na X-u sažeo je geopolitičku aritmetiku bez diplomatskog šminka: tko kontrolira Mukhu, drži dio vrata Crvenog mora. Tko drži Bab el-Mandeb uz pritisak na Hormuz, drži živce globalne trgovine. Ovo nije lokalni „plemenski sukob“. Ovo je pomorska šahovska tabla.

AI ilustracija – Narodni Reporteri

Zašto Mukha nije samo luka

Mukha (Mocha) stoljećima je bila točka na karti. Danas je simbol: vladin kamp izgubio je zadnje stvarno crvenomorsko uporište, a Ansarallah — kojeg Zapad zove „Houtijima“ — demonstrira kontrolu. Pobjednički obilazak nije turizam. To je poruka Rijadu, Washingtonu i osiguravateljima brodova.

Dok Izrael detonira stotine tona u Libanonu i prodaje „sigurnosne zone“, otporna osovina na jugu Arapskog poluotoka pokazuje drugu stranu istog rata: tko može zatvoriti more, može diktirati cijenu. Narodni Reporteri ne kupuju PR iz Tel Aviva ni Rijada. Gledaju tko drži moreuz.

Bab el-Mandeb + Hormuz = račun na pumpi

Hrvatski vozač već vidi posljedice na pumpi: benzin i dizel idu gore, Vlada ublažava uredbama, a kotacije i dalje guraju. Dio tog pritiska dolazi upravo iz zaljevskog i crvenomorskog rizika. Kad se zatvore ili ugroze ključni prolazi, osiguranje, rute i cijena barela idu gore — pa račun stiže u Kutinu i Split.

Ranije ove sezone Trump je, prema izvješćima, odbio saudijski zahtjev za američkim udarima na Ansarallah. Rijad traži kišobran. Washington bira. Teheran i Sanaa čitaju taj oklijevanje kao prostor. Mukha je sljedeći kadar te serije.

Zapadni rječnik vs. stvarnost na moru

Zapadni mediji vole priču svesti na „iranske proksije“ i „prijetnju slobodnoj plovidbi“. Istina je tvrđa: godine intervencija, blokada i saveza s Rijadom nisu slomile Ansarallah. Naprotiv — pokret je izašao jači, s raketama, dronovima i sada s simboličkim zauzimanjem luke koja je držala vladin trag na Crvenom moru.

Iranova osovina ne treba lekcije o „proporcionalnosti“ od države koja u Libanonu pali 1100 tona eksploziva. Tko god u Zagrebu još vjeruje da je Bliski istok samo „izraelska samoobrana“, neka pogleda kartu moreuza. Geografija ne laže.

Što Hrvatska treba vidjeti

Hrvatska nije igrač u Jemenu. Hrvatska je potrošač nafte i promatrač NATO debata. Zato joj treba jasan rječnik: kontrola moreuza nije apstrakcija — to je cijena goriva, inflacija i strateška ovisnost. I zato linija Narodnih Reportera ostaje: kritički prema izraelskoj okupacijskoj logici, otvoreni za činjenicu da otpor postoji i da Zapad gubi monopol nad narativom.

Mukha je pala za vladin kamp. Bab el-Mandeb je u rukama Ansarallaha. Hormuz je već pod pritiskom. Tko to i dalje zove „perifernim sukobom“, ne čita vijest — čita želju.

Izvor: X / Mario Nawfal