JONJIĆ RAZOTKRIVA: Brišu 'ustaške' ulice, a park nazvali po ženi koju je odlikovao Pavelić

Jonjićeva tvrdnja: ideološko licemjerje u razmjeni prioriteta grada

Povjesničar i publicist Tomislav Jonjić javno je prozvao zagrebačku vlast na čelu s Možemo i gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem zbog upozoravanog “ideološkog licemjerja”. Jonjić naglašava da Grad akademski i povjesno jasno razlikuje pojave, no po njegovim riječima čini se da postoje neujednačene odrednice u pitanju uklanjanja simbola i imenovanja javnih prostora. On navodi da su u listopadu 2025. uklonjene četiri ulice povezane s NDH, dok se odobrava imenovanje parka po knjižničarki koju je odlikovao Ante Pavelić.

Jonjić iznosi argument da su takve odluke rezultat selektivnog čuvanja dijelova povijesti: dok se brišu ili preimenovavaju tragične poveznice s NDH, drugi dijelovi prošlosti ostaju ili se slučajno rekreira kroz imenovanja. Njegova tvrdnja nije pravno potvrđena kao sudska činjenica, već izraz javne argumentacije u okviru javne rasprave o identitetu grada i njegovom sjećanju.

Što stoji iza uklanjanja ulica, a što preimenovanja parkova

Prema javno dostupnim informacijama, odluke o uklanjanju ulica temelje se na javnim prijedlozima i odluka Skupštine Grada Zagreba, a objavljena su sredstva koja potvrđuju kako je u listopadu 2025. uklonjenih četiri ulice povezane s NDH. Istodobno, odluke o preimenovanjima gradskih prostora donose predstavničko tijelo Grada i ovise o proceduralnim koracima i javnim raspravama, što uključuje i eventualne prigovore građana.

U kontekstu preimenovanja parka, Jonjić ukazuje na činjenicu da taj prostor nosi ime povezano s knjižničarkom koju je odlikovao tadašnji režim. On smatra da je to primjer selektivnog pristupa sjećanju koje u isto vrijeme briše neke aspekte prošlosti, a dopušta druge, što, po njegovom mišljenju, narušava konzistentnost državnog jačanja identiteta grada.

Kako Jonjić govori o ulozi Skupštine grada

Jonjić naglašava važnost demokratskih procedura: odluke o preimenovanjima bližaju se kroz Skupštinu Grada i, kako on tvrdi, treba biti jasna i čvrsta razlika između instrumentalne ‘čišćenja’ povijesti i legitimnog preimenovanja na temelju demokratskih odluka. On upozorava da selektivno preimenovanje ne smije postati legitimni način “poklopca” za složene prošle događaje, posebno kada su povezani s kulturom i državnim odlikovanjima.

Prema Jonjiću, javna rasprava i transparentnost u procesu odlučivanja ključni su kako bi se izbjeglo percipirano licemjerje i očuvalo povijesno samooblikovanje grada. On poziva na jasne argumente i dosljednost u primjeni kriterija pri uklanjanju poveznica s diktatorskim režimima te pri imenovanjima i preimenovanjima javnih prostora.