Kritičari: Tomaševićevu neučinkovitost na kraju plaćamo svi mi

Otkako je preuzeo vođenje Zagreba, gradonačelnik Tomislav Tomašević suočava se s ponavljanim prigovorima da grad, unatoč punoj gradskoj blagajni i visokim davanjima građana, ne uspijeva osigurati razinu komunalnih usluga kakvu bi stanovnici očekivali. Oporba to opisuje jednostavnom formulom: veći troškovi, a rezultati izostaju ili kasne.

Stupići vrijedni 1,3 milijuna eura

Jedan od primjera koji su mediji izdvojili jest nabava prometnih stupića u vrijednosti od gotovo 1,3 milijuna eura, u čijem se kontekstu spominju imena povezana s prometnim redarstvom. Kritičari tu nabavu koriste kao ilustraciju onoga što nazivaju nastavkom starih, rasipnih praksi iz doba bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, unatoč tome što je Tomašević na vlast došao upravo s obećanjem raskida s takvim navikama.

Slično se navodi i primjer gradskog poduzeća Zagreb Plakati, za koje pojedini komentatori tvrde da se njime i dalje upravlja na način koji podsjeća na prijašnju eru, umjesto da postane primjer transparentnog poslovanja gradskih tvrtki.

Rast komunalne naknade

Gradonačelnik je najavio i povećanje komunalnog doprinosa za investitore, uz obrazloženje da dosadašnji prihodi nisu dovoljni za pokrivanje troškova održavanja infrastrukture, a spominjao je i mogućnost izjednačavanja pojedinih davanja s onima u Splitu i Dubrovniku. Njegov je odgovor na kritike oporbe bio da grad „previše radi“, a ne premalo – tvrdnja koju su brojni njegovi kritičari dočekali sa skepsom, s obzirom na svakodnevna iskustva građana u pojedinim četvrtima.

Važno je naglasiti da navedeni primjeri nabava i troškova predstavljaju stajališta oporbe i dijela medija, a ne pravomoćno utvrđene nepravilnosti. Ipak, ponavljajući obrazac prigovora – od zimskih problema s održavanjem do konkretnih nabava – ostavlja dojam da pitanje omjera cijene i kvalitete usluga u Zagrebu ostaje otvoreno.

Odgovornost i strpljenje birača

Svaka gradska vlast, bez obzira na političku boju, suočava se s naslijeđenim problemima koje nije lako riješiti preko noći. No upravo je to razlog zašto građani danas s više strpljenja prate obećanja nego prije nekoliko godina – jer su ih već čuli, a rezultati u svakodnevnom životu, prema riječima kritičara, još uvijek izostaju u mjeri u kojoj su najavljivani.

Dok se ne provede neovisna revizija konkretnih nabava i troškova poput spomenutih prometnih stupića, teško je sa sigurnošću utvrditi je li riječ o opravdanom ulaganju ili trošku koji se mogao izbjeći. Ono što ostaje jest dojam dijela javnosti da razlika između obećanja i stvarnosti u Zagrebu ostaje prevelika.