GRUBIŠIĆ: BEZ POPISA NUŽNIH POSLOVA ŠTRAJKOVI U HRVATSKOJ POSTAJU NEMOGUĆI

Dok Čistoća najavljuje povratak na posao, a ZET još nema jasan plan, odvjetnik koji je na sudu zastupao sindikate ZET-a i Čistoće šalje širu poruku. Krešimir Grubišić kaže: ako praksa postane da štrajk bez popisa nužnih poslova nije zakonit, a taj popis može napraviti samo poslodavac, štrajkovi u Hrvatskoj postaju nemogući.

To više nije samo zagrebačka priča. To je upozorenje za sve radnike kojima ostane samo štrajk kao poluga.

Šire praćenje ostaje u uživo članku. O prekidu štrajka u Čistoći pišemo ovdje. Jozićevu liniju da ZET još nema plan već smo obradili ovdje.

Grubišić: u zakonu nema takvog uvjeta

Grubišić je nakon nepravomoćnih presuda rekao da mu je ono što je čuo na sudu potpuno nejasno i nelogično. Ako je zakonodavac htio od popisa poslova koji se ne smiju prekidati napraviti ključni uvjet zakonitosti štrajka, unio bi ga u zakon. Takve odredbe, tvrdi, nigdje nema.

Na sudu se, kaže, ipak vidjelo da je popis potreban. On se s tim apsolutno ne slaže. Obrazloženje u cijelosti još nije vidio. Usmeno što je sutkinja iznijela nije mu jasno. Ostaje žalba i odluka Vrhovnog suda.

„Imamo situaciju da bi štrajkovi postali nemogući. Poslodavac može svojom odlukom izbjeći stvaranje tog popisa poslova, sindikati ne smiju štrajkati jer nema popisa i kraj priče za štrajkove u Hrvatskoj općenito.”

To je jezgra upozorenja. Nije riječ o tehničkom detalju jednog spora. Riječ je o tome tko drži ključ. Ako popis nužnih poslova postoji samo kad ga poslodavac želi napraviti, onda poslodavac može štrajk ugušiti već prije prvog dana.

Zašto je ZET pao na nužnim poslovima

Kontekst ZET-a ovdje je važan. Kolektivni ugovor u ZET-u bio je istekao, pa socijalni mir nije bio razlog zabrane. Sud je štrajk vozača proglasio nezakonitim zbog nužnih poslova. Sutkinja je, kako se prenosi, rekla da kad arbitraža utvrdi nužne poslove, razlog zabrane otpada.

U Holdingu je priča bila drugačija: tu su u igri bili i socijalni mir i nužni poslovi. U ZET-u je, dakle, središte spora upravo lista koju Grubišić smatra da zakon ne postavlja kao uvjet zakonitosti.

Odvjetnik Boženko Lozo nakon suda govorio je i o djelomičnom povratku vozača radi građana. Kasnije je Jozić poručio da plana još nema. Tu liniju već smo razdvojili. Ovdje nije bitan Lozo kao glavni glas. Bitna je Grubišićeva pravna opomena.

Što to znači za radnike izvan Zagreba

Ako Vrhovni sud potvrdi praksu da bez popisa nužnih poslova nema zakonitog štrajka, a popis stvara samo poslodavac, onda svaki poslodavac u zemlji dobiva jednostavan recept. Ne napravi popis. Pričekaj mirenje. Kad sindikat krene, idi na sud. Štrajk pada prije nego što se uopće vidi plaća i uvjeti.

Grad Zagreb i uprave Holdinga i ZET-a izabrale su sud umjesto stola. Tomašević i Možemo kao gradska vlast nisu zatvorili kolektivne ugovore na vrijeme. Sad se pravna posljedica širi dalje od jednog grada. Grubišić to kaže bez uvijanja: kraj priče za štrajkove u Hrvatskoj općenito.

Žalba ostaje, praksa se tek piše

Presude su nepravomoćne. Rok za žalbu je 15 dana. Vrhovni sud ima pet dana nakon žalbe. Do pravomoćnosti pravna bitka traje. Ali već danas Čistoća najavljuje povratak smjena, a ZET ostaje bez jasnog plana. Grad dobiva pritisak natrag na radnike, a ne potpisani ugovor.

Grubišić ne traži kaos. Traži da se zakon ne čita tako da poslodavac sam sebi napiše uvjet pod kojim radnici smiju stati. Ako popis nužnih poslova postane brava, a ključ drži samo uprava, onda štrajk prestaje biti pravo. Postaje dozvola.

Poslodavac drži popis, radnik gubi polugu

Grubišićeva poanta nije apstraktna teorija. U ZET-u je kolektivni ugovor istekao. Socijalni mir nije mogao biti razlog zabrane. Sud je ipak pao na nužnim poslovima. Ako se ta linija potvrdi, poslodavac koji odbije dogovoriti popis dobiva dvostruku korist: nema ugovora i nema zakonitog štrajka. Radnicima ostaje žalba i čekanje. Gradskoj vlasti ostaje da kaže kako je sud riješio ono što pregovori nisu.

Zato ova izjava nije samo komentar jednog odvjetnika nakon ročišta. To je upozorenje da se pravo na štrajk može stisnuti kroz proceduru, a ne kroz javni dogovor o plaćama i uvjetima.

Izvori: Večernji list, N1, Jutarnji list.