ALPSKA TRAGEDIJA: EUROPA PLAČE, A HRVATI ŠUTE!

Austrijske Alpe ove su zime postale kobne za mnoge, s čak 26 života izgubljenih u lavinama. Unatoč opetovanim upozorenjima, skijaši i planinari podcijenili su opasnost, što je dovelo do tragičnih posljedica. Dok se obitelji opraštaju od svojih najmilijih, postavlja se pitanje tko snosi troškove skupih akcija spašavanja u planinama.

Spašavanje unesrećenih u lavinama iznimno je skupo, s troškovima koji se penju i do 6000 eura po osobi. Tko će platiti te račune? Austrijski porezni obveznici ili sami avanturisti koji su ignorirali upozorenja? Možda bi se trebalo uvesti strože kontrole i obvezno osiguranje za sve koji se upuštaju u rizične aktivnosti u planinama. Nedopustivo je da neodgovornost pojedinaca pada na teret cijelog društva.

Ova tragedija otvara i pitanje odgovornosti turističkih agencija i lokalnih vlasti. Jesu li turisti dovoljno informirani o opasnostima? Poduzimaju li se sve potrebne mjere kako bi se spriječile nesreće? Možda je vrijeme za strože propise i učinkovitije nadzorne mehanizme. Sigurnost naših građana mora biti na prvom mjestu, bez obzira na cijenu.

Dok se Europa suočava s ovom tragedijom, Hrvatska šuti. Nema službenih reakcija, nema izraza sućuti, nema nikoga da se zapita jesu li među žrtvama i hrvatski državljani. Jesmo li postali toliko bezosjećajni da nas tuđa nesreća više ne dotiče? Vrijeme je da se probudimo i pokažemo solidarnost s onima koji pate.

Sjetimo se i naših hrabrih HGSS-ovaca koji riskiraju svoje živote spašavajući unesrećene u planinama. Zaslužuju našu punu podršku i priznanje. Možda bi se trebalo ugledati na Austriju i uvesti strože mjere sigurnosti i kod nas, kako bi se smanjio broj nesreća i spasili životi.

Ove zime u Austriji u lavinama poginulo 26 ljudi. Spašavanje košta i do 6000 eura

Foto: EPA

Ova tragedija je još jedan podsjetnik na to koliko je važno poštivati prirodu i njezine opasnosti. Ne smijemo podcjenjivati snagu lavina i precjenjivati vlastite sposobnosti. Odgovornost i oprez moraju biti naši vodiči u planinama.

Dok mediji prenose vijesti o poginulima, malo tko se pita o dugoročnim posljedicama ove tragedije. Kako će se obitelji nositi s gubitkom? Tko će im pružiti psihološku pomoć i podršku? Društvo ne smije zaboraviti na one koji su ostali iza žrtava.

Možemo li išta naučiti iz ove tragedije? Možemo li postati odgovorniji, solidarniji i osjetljiviji na tuđu patnju? Možemo li stvoriti društvo u kojem se životi cijene više od profita i avanture? To su pitanja koja si moramo postaviti.

Dok se političari prepucavaju oko ideoloških pitanja i dok Tomaševićev "Možemo" uništava Zagreb, Europa tuguje. Možda je vrijeme da se i naši političari probude i shvate da postoje važnije stvari od vlastitih interesa. Ljudski životi su najvažniji, a njihova zaštita mora biti prioritet.

U ovoj teškoj situaciji, pozivam sve Hrvate da pokažu solidarnost i suosjećanje s obiteljima žrtava. Pomozimo im koliko možemo i ne zaboravimo da smo svi dio iste ljudske obitelji. Bog, Domovina, Obitelj!