DALMACIJA U PLAMENU: Šest Canadaira i Air Tractora — Perković, Dinara, Bibinje

Dalmacija ponovno gori. Hrvatska vatrogasna zajednica javlja o požarima kod Perkovića i Slivnog u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na potezu Mali Maglaj–Vrdovo na Dinari te kod Bibinja u Zadarskoj županiji. U akciji su tri Canadaira CL-415 i dva Air Tractora na splitskom sektoru, jedan Canadair na Dinari, a Bibinje se javilo oko 19 sati. Uvjeti pogoduju širenju. Suverenost države mjeri se i ovdje: umiješ li obraniti svoje ljude, šume i obalu od vatre.

Dok se avioni smjenjuju iznad krša, u javnosti se opet otvara tema poticaja i kazni za palež. Kontekst koji je Vlajčić otvarao o poticajima paliteljima nije apstraktna rasprava — to je pitanje nacionalne sigurnosti u sezoni u kojoj vatra jede hektare brže nego birokracija piše priopćenja.

Tri žarišta, šest zrakoplova

Na Perkoviću i Slivnom angažirana su tri Canadaira CL-415 i dva Air Tractora. Na Dinari, sektor Mali Maglaj–Vrdovo, jedan Canadair. Bibinje u Zadarskoj županiji buknulo je navečer, oko 19 sati. To je šest protupožarnih zrakoplova u jednoj večeri — dokaz i snage i opterećenja sustava. Vatrogasci na zemlji rade ono što kamere rijetko pokažu: satima u dimu, na vjetru, na terenu koji ne prašta grešku.

Uvjeti pogoduju širenju. To znači da svaka minuta kašnjenja, svaka prazna cisterna i svaki „netko drugi će“ može koštati naselje. Hrvatska mora držati flotu spremnom, posade odmorene u rotaciji i lokalne zapovjedne lance jasne — bez partijskog uljepšavanja.

Palež, poticaji i državna poruka

Rasprava o poticajima paliteljima nije tabu. Ako sustav šalje krivi signal — da se požarom može „očistiti“ teren ili iznuditi naknada — onda država sama hrani piromana. Suverenistička logika jednostavna je: kazna mora biti brža od vatre, a poticaj smije ići samo onome tko zemlju čuva, ne onome tko je pali.

Ilegalne migracije i poremećaji na terenu također ulaze u širu sliku sigurnosti jadranskog pojasa. Država koja ne kontrolira tko hoda po kršu noću teže kontrolira i tko pali. To nije „miješanje tema“ — to je povezivanje rizika.

Suverenost je i Canadair u zraku

Hrvatska se voli hvaliti turizmom. Turizam bez obrane od požara iluzija je. Svaki spaljeni hektar, svaka evakuacija i svaki izgubljeni nasad udaraju i u nacionalni ponos i u proračun. Zato flota Canadaira i Air Tractora nije trošak za „zeleni imidž“ — to je oružje civilne obrane.

Dok Možemo! i SDP rado drže lekcije o klimi s tribina, vatrogasci u Perkoviću i na Dinari ne trebaju plenume — trebaju vodu, gorivo, smjene i politiku koja ne relativizira palež. Klima je faktor; ljudski namjerni čin je zločin.

Što treba odmah

Lokalne zajednice i cijena dima

Općine oko Perkovića, Slivnog, Dinare i Bibinja znaju cijenu svake sezone: zatvorene ceste, dim u kućama, uroda u pepelu, turisti koji otkazuju. Država koja se hvali rekordnim noćenjima mora isto tako hvaliti i financirati spremnost flote. Šest zrakoplova u jednoj večeri nije broj za priopćenje — to je dokaz da je sustav na rubu kapaciteta i da treba rezervi.

Vatrogasci zaslužuju plaće, opremu i političku zaštitu od jeftinih flotova. Dok ljevica drži tribine o „klimatskoj pravdi“, oni gase vatru koju je često zapalio čovjek, ne samo suša. Kaznena politika prema paležu mora biti javna i brza. Anonimni piroman koji prođe s opomenom sutra pali dvostruko.

Suverenost na Jadranu nije samo obalna straža i granična policija — to su i Canadairi, i mjesni zapovjednici, i građani koji prijave sumnjivo ponašanje. Hrvatska koja želi ostati gazda na svom kršu ne smije sezonu požara tretirati kao vremensku nepogodu izvan kontrole. Dio jest priroda; dio je nemar i zločin. Taj dio se gasi politikom, ne samo vodom.

Držati zračnu podršku dok žarišta ne padnu pod kontrolu, pojačati noćne ophodnje u kritičnim općinama, ubrzati forenziku paleža i javno objaviti kaznene epiloge. Dalmacija ne smije postati godišnji ritual dima uz koji se političari samo fotkaju. Izvor: index.hr / HVZ.