Jastrebarsko: pod parcelom za školu 12.000 m³ zatrpanog otpada — djeca čekaju sanitaciju

JASTREBARSKO — Na parceli namijenjenoj novoj osnovnoj školi za 560 učenika i sportskoj dvorani pronađen je ilegalni deponij: oko 6.000 m² zatrpanog otpada, ukupno oko 12.000 kubičnih metara smeća na dubini od 0,7 do 3 metra. Staklo, plastika, limenke, odjeća, cijevi, građevinski otpad — ispod mjesta gdje bi djeca trebala učiti. Grad je 2022. zemljište od oko 18.800 m² darovao Zagrebačkoj županiji (vrijednost oko 664.000 eura). Geomehanika je otkrila ono što bi država već odavno trebala znati: Hrvatska i dalje sjedi na smeću.

Dok Možemo! i SDP drže predavanja o „zelenoj Hrvatskoj“ i „pravednoj tranziciji“, djeca u Jastrebarskom čekaju sanitaciju parcele. To nije anegdota iz lokalne kronike. To je dijagnoza zemlje u kojoj se otpad zatrpa, mapa zaboravi, a škola planira na vrhu.

Škola na jezeru koje je netko zatrpao — mapa iz 1968.

Stare karte pokazuju da je na tom mjestu 1968. bilo jezero, kasnije zatrpano. Netko je od jezera napravio deponij, a netko je desetljećima gledao u drugu stranu. Tek kad županija kreće s projektom škole — geomehanička ispitivanja vade istinu iz zemlje. Otpad nije „malo smeća na rubu“. To je 12.000 m³ zatrpanog otpada na šest tisuća kvadrata — volumen koji se ne sakrije slučajno ni „greškom u evidenciji“.

Sastav nalaza govori dovoljno: staklo, plastika, lim, odjeća, cijevi, građevinski lom. To nije prirodni nanos. To je ljudski čin zatrpavanja. I dok se traže smjernice, svaki dan bez sanitacije produžava rizik i odgađa školu koju djeca trebaju.

Županija je pripremala projekt kroz NPOO, a Ministarstvo nadležno za okoliš zatraženo je za smjernice kako dalje. Dok traje birokracija, škola stoji. Djeca čekaju. Otpad ostaje. Narodni Reporteri ne prihvaćamo da se „čekanje na upute“ pretvori u alibi.

Županija gradi 27 škola — a jedna sjedi na deponiju

Zagrebačka županija ističe paket od 27 školskih projekata vrijedan oko 150 milijuna eura, od čega oko 117 milijuna iz bespovratnih sredstava. To je ozbiljan infrastrukturni napor i dokaz da se lokalna razina može micati. Ali infrastruktura bez čiste zemlje nije škola — to je rizik maskiran projektnom dokumentacijom.

Sanitacija parcele nije „dodatni trošak“ koji se može gurnuti na kraj. To je preduvjet da država djeci ne da učionicu nad staklom i plastikom iz prošlog stoljeća. Redoslijed mora biti željezan: prvo uklanjanje otpada i sanacija s dokazom čistoće, zatim gradnja, uz punu transparentnost tko je i kada zatrpavao. Bez toga svaka svečanost polaganja kamena temeljca bila bi cinizam.

Darovanje parcele vrijedne oko 664.000 eura bio je gest grada prema županiji i prema djeci. Gest ne smije završiti kao deponij s natpisom „škola u planu“.

Gospić, Otok, Jastrebarsko — Hrvatska kao deponij

Jastrebarsko nije izoliran slučaj. Gospić i ilegalni otpad, krize odlagališta, zatrpani deponiji — obrazac se ponavlja. Hrvatska se predugo tretirala kao odlagalište: zakopaj, zaboravi, pa kad netko kopa temelje — iznenađenje za kamere. Ljevica u Zagrebu i Saboru drži megafon o klimi i „ekološkoj pravdi“, a kad treba odgovornost za zatrpano smeće ispod dječje škole — ostaje šutnja, prebacivanje lopte ili novi panel.

Suverenistička poruka je jednostavna: Hrvatska nije smeće Europe ni vlastite eko-mafije. Tko zatrpava otpad, mora platiti — novcem i zatvorom. Upravo zato paket o ekocidu i strožim kaznama za zagađenje nije „teorija iz Bruxellesa“. On je odgovor na Jastrebarsko, Gospić i sve što još nismo iskopali. Bez sankcije koja boli, deponij ostaje poslovni model.

Što država mora odmah

Hitna sanitacija parcele s javnim rokom i troškom. Istraga tko je zatrpavao i tko je dozvolio da darovano zemljište za školu bude deponij. Ministarstvo okoliša ne smije odgovoriti formulom — mora odgovoriti nalogom i nadzorom. Županija mora zaštititi projekt: škola za 560 učenika i dvorana ne smiju stati na smeću, niti se smiju „preseliti“ problemom na drugu lokaciju bez odgovornosti za ono što je već pronađeno.

I još jedno: prestati s dvostrukim mjerilima. Tko god godinama držao predavanja o okolišu, a šutio o zatrpanim deponijima ispod dječjih škola, nije „aktivist“. On je dekor. Djeca u Jastrebarskom ne trebaju dekor. Trebaju čistu zemlju i školu.

Zaključak

U Jastrebarskom djeca čekaju školu. Ispod parcele čeka 12.000 kubika otpada. To je Hrvatska kakvu ne smijemo normalizirati. Država diže cijenu ekocidu i zagađenju — sada mora digati i lopatu. Narodni Reporteri biraju djecu, ne megafon.

Izvor: Zagreb24.