Otok kraj Vinkovaca: talijanska plastika i tekstil iza ograde — Inspektorat potvrdio ilegalni uvoz

OTOK / VINKOVCI — Dok Hrvatska još broji tone u Lici i Našicama, nova adresa na karti smeća: Otok kraj Vinkovaca. Mještani su mjesec dana gledali grupe kamiona kako poslijepodne ulaze iza ograde. Sumnjali su na talijanske registracije. Gradonačelnik Slavko Grgić dobio je anonimnu prijavu, proslijedio Državnom inspektoratu i policiji. Inspektorat je potvrdio: riječ je o nezakonitim pošiljkama otpadne plastike i tekstila uvezenima iz Italije.

„Kažu talijanske, misle“

Grgić za RTL Danas: građani su primijetili veći broj sumnjivih kamiona u poslijepodnevnim satima. Mještani pred kamerom nisu htjeli govoriti — tipičan znak kad lokalna zajednica ili strahuje ili je umorna od toga da bude „problem“ umjesto da država bude rješenje. Inspekcija zaštite okoliša utvrdila je protuzakonito skladištenje; rješenjem je zabranjen prekogranični promet otpadom. Točna količina još nije objavljena. Trag, prema dostupnim informacijama, ide preko Slovenije — isti koridor koji smo već vidjeli u gospićkoj shemi.

Ovo nije „sumnja mještana“. Ovo je potvrda institucije. Razlika je važna: dok mediji vole anegdote, Inspektorat je rekao riječ koja boli uvoznike — nezakonito.

Gospić, Našice, Otok — ista logika

U Gospić je od 2022. do 2024. iz Italije stiglo više od 12.000 tona u stotinama pošiljki, lažno deklariranih kao plastika za reciklažu. Europol, USKOK, u pozadini imena povezivana s Camorrom. Sanacija ilegalnih deponija neslužbeno se vrti oko stotinu milijuna eura. Našice su digle peticiju da nisu „ničija spalionica“ ličkog otpada. Sad Otok. Obrazac nije komplikacija. Obrazac je poslovni model: razlika između skupe zakonite obrade u Italiji i jeftinog bacanja u hrvatski kraj.

Dok Možemo! u Zagrebu drži predavanja o „zelenoj tranziciji“ i moralnim lekcijama, Hrvatska periferna mjesta postaju terminal za tuđi otpad. To nije ekologija. To je kolonijalni odnos unutar EU tržišta otpada — i Hrvatska ga trpi jer je jeftina, tiha i politički rascjepkana kad treba zatvoriti rutu, ne kad treba govoriti o klimi.

Tko plaća, tko šuti

Plaćaju porezni obveznici sanaciju. Plaćaju mještani mirisom, strahom i padom cijene zemlje. Plaćaju poljoprivrednici ugledom kraja. Zaradjuju oni koji voze lažne papire i oni koji u Italiji „rješavaju“ problem jeftinije nego što zakon dopušta. Suverenistička linija: Hrvatska nije deponij južne Europe. Tko uveze smeće pod lažnim deklaracijama, ne dobiva pressicu — dobiva zapljenu, zabranu i kaznenu prijavu koja ide do kraja.

Što tražimo odmah

Imena tvrtki i prijevoznika. Količinu po toni. Rutu preko granice. Javni popis lokacija pod nadzorom. Kaznene prijave koje ne završe u ladici nakon izbora. I kraj priče da je „izolirani incident“. Mještani Otoka napravili su svoj dio: vidjeli, prijavili, alarmirali. Sad je red na državu da pokaže da Lika nije bila lekcija koja se zaboravlja čim kamere odu. Plastika i tekstil iza ograde nisu „reciklaža“. To je uvoz bez pristanka naroda.

EU tržište otpada i hrvatska cijena

Službena priča Unije voli „kružno gospodarstvo“. Neslužbena praksa južne Europe voli jeftine terminale. Hrvatska je zbog cijene rada, slabijeg nadzora i političke buke koja kasni postala pogodna stanica. Kad Inspektorat zabranjuje prekogranični promet, to je minimum. Maksimum je međunarodna potjera za naručiteljima u Italiji i posrednicima u Sloveniji — ne samo za vozača koji je zadnji otvorio kapiju u Otoku.

Građani Našica već su digli glas. Građani Otoka digli su alarm. Ako Lika, Našice i Otok ostanu tri odvojene „vijesti“, mreža će se samo premjestiti na četvrtu adresu. Zato brojimo karte, ne naslove.

Izvor: Net.hr / RTL Danas (12.9.2026.); kontekst Gospić/Index istrage o talijanskom otpadu.