Međimurje: vlast službeno sjeda s migrantskim zajednicama, EU plaća „jačanje glasova migranata“

U Svetom Martinu na Muri održan je prvi službeni susret lokalne vlasti i predstavnika migrantskih zajednica. Načelnik Martin Srša primio je Florenciju iz filipinske zajednice te Ibrahima i Jacksona iz afričke zajednice, članove udruge Africans in Croatia Connect. Sastanak je dio projekta EMV-LII „Jačanje glasova migranata za lokalnu integraciju i inkluziju“, koji sufinancira Europska unija. Međimurska županija najavljuje niz takvih razgovora. Dok Hrvati u Međimurju i cijeloj zemlji osjećaju pritisak jeftine strane radne snage, Bruxelles plaća projekt čiji je cilj jačati glasove migranata prema lokalnoj vlasti.

To nije privatna čajanka. To je institucionalni signal. Lokalna vlast sjeda za stol s predstavnicima stranih zajednica pod EU natpisom „inkluzija“, dok se u Zagrebu 20. rujna najavljuje prosvjed za kvote i prednost domaćim radnicima. Dvije stvarnosti u istoj državi. Jedna plaća Bruxelles. Drugu plaćaju hrvatski porezni obveznici i radnici koji gube pregovaračku snagu.

Što se točno dogodilo u Svetom Martinu

Prema priopćenju Međimurske županije od 16. rujna 2026., susret je održan u sklopu projekta EMV-LII. Cilj je, pišu, omogućiti članovima migrantskih zajednica da lokalnim vlastima neposredno predstave iskustva života i rada, izazove i prijedloge za „još kvalitetnije uključivanje“. Predstavnice županije uključene u projekt bile su nazočne. Načelnik Srša primio je Florenciju, Ibrahima i Jacksona. Razgovor je, tvrde, protekao otvoreno i konstruktivno.

Općina Sveti Martin na Muri opisana je kao pogranična sredina sa Slovenijom, naviknuta na radnu mobilnost. Na području općine živi „značajan broj stranih radnika“. Županija najavljuje da je ovo prvi u nizu susreta s lokalnim vlastima i predstavnicima migrantskih zajednica. Drugim riječima: model se širi. Jedan sastanak nije iznimka. To je početak prakse.

EU projekt: jačanje glasova migranata, ne glasova građana

Ime projekta govori sve: „Jačanje glasova migranata za lokalnu integraciju i inkluziju“. Novac Europske unije ide u jačanje lobističkog kapaciteta stranih zajednica prema načelnicima i županiji. Ne u jačanje glasova Hrvata koji traže kontrolu kvota. Ne u zaštitu plaća. Ne u strožu selekciju tko ulazi i pod kojim uvjetima. U „inkluziju“ kao ideološki proizvod.

Županijsko priopćenje na kraju dodaje uobičajenu EU odricajnicu: stavovi autora ne odražavaju nužno stavove Unije. To je procedura. Politika je drugačija. Kad Bruxelles financira „glasove migranata“ na lokalnoj razini, šalje poruku da je prioritet ugradnja stranih zajednica u institucionalni dijalog, a ne demos koji plaća račun. Suverenističko čitanje je jednostavno: tko plaća projekt, bira temu. Tema je integracija. Tema nije kontrola priljeva.

Međimurje, strani rad i pritisak na domaće

Međimurje nije apstraktna karta. To je županija s industrijom, poljoprivredom i pograničnim tokovima. Strani radnici tu već godinama popunjavaju rupe. Ali „rupa“ nije prirodna katastrofa. Ona je rezultat demografije, iseljavanja i politike koja je godinama olakšavala uvoz radne snage umjesto da drži plaće i uvjete dostojnima da Hrvati ostanu. Kad lokalna vlast sjeda sa stranim zajednicama pod EU projektom, a istodobno Hrvati najavljuju prosvjed zbog kvota, jasno je tko ima institucijski kanal, a tko ulicu.

Narodni Reporteri već prate najavu prosvjeda „Hrvatska se budi“ 20. rujna na Trgu bana Jelačića, s porukama o kvotama i prednosti domaćim radnicima. Taj prosvjed nije „mržnja“. To je reakcija na model u kojem se tržište rada puni uvozom, a društveni trošak prelazi na školstvo, zdravstvo, stanovanje i koheziju. Sastanak u Svetom Martinu pokazuje drugu stranu istog novčića: dok jedni traže granice, institucije grade stolove za „migrantske glasove“.

Politika, ne narodi: što se smije kritikirati

Kritika ovdje nije usmjerena na Filipince, Afrikance ni bilo koji narod ili vjeru. Kritika ide na politiku. Na EU projekt koji prioritet daje jačanju migrantskih glasova. Na županijsku praksu koja taj projekt pretvara u seriju sastanaka. Na državni okvir koji godinama nije postavio tvrde, selektivne i provjerljive kvote usklađene s interesom hrvatskih radnika. Florencia, Ibrahim i Jackson imaju pravo živjeti i raditi ako su legalno tu. Građani Međimurja imaju pravo pitati zašto se njihov načelnik prvo institucionalno povezuje s „glasovima migranata“ pod EU logom, a ne s jasnim odgovorom koliko stranih radnika sredina može apsorbirati bez pada plaća i pritiska na usluge.

Integracija bez kontrole nije suverenost. To je administrativni eufemizam. Kad projekt nosi ime „jačanje glasova migranata“, a ne „zaštita domaćeg rada i selective immigration“, smjer je jasan. Međimurje je prva postaja. Županija najavljuje nastavak. Hrvatska mora odlučiti želi li biti domaćin EU inkluzijskim laboratorijima ili država koja prvo štiti svoje građane, pa tek onda pregovara o tome tko ulazi i pod kojim pravilima.

Izvor: Međimurska županija, 16. rujna 2026.; eMedjimurje / net.hr, 18. rujna 2026.