USMANOV: EU SKIDA SANKCIJE. HRVATSKA BILA ZA UKIDANJE, PELJEŠAC NIJE FUSNOTA

Europska unija dogovorila je ukidanje sankcija Ališeru Usmanovu i Mihailu Fridmanu. Rok za obnovu mjera istjecao je u srijedu. Dio članica zaprijetio je blokadom šireg sankcijskog paketa ako se dvojica oligarha ne skinu s liste. Latvija je u ponedjeljak kočila potvrdu. Utorak je donio drugačiji ishod. Kijev je bijesan. Hrvatska je, prema pisanju Večernjeg, bila među državama koje su stale uz ukidanje.

To nije apstraktna briselska bilješka. Usmanovljeva obitelj godinama je povezivana s nekretninama na Pelješcu, oko Janjine i Orebića. Spominjala se i jahta Irina Vu koja je 2022. pod sumnjivim okolnostima napustila marinu Betinu na Murteru. Kad Zagreb staje u red za skidanje sankcija, pita se hrvatski interes, ne samo europski pečat.

Tko je gurao, tko je kočio

Francuska je tražila ukidanje sankcija Usmanovu. Kao razlog su diplomati navodili „nacionalnu sigurnost“, uz pozadinu pritiska vezanog uz azerbajdžanske pritvore francuskih državljana. Luksemburg je gurao Fridmana, kojeg službeni EU dokumenti opisuju kao financijera bliskog Putinovu krugu. Fridman od Luksemburga traži milijarde u arbitraži zbog zamrznute imovine.

Slovačka je već ranije tražila izuzimanja. Hrvatska i Italija, zemlje u kojima Usmanovljeva obitelj ima ili je imala značajnu imovinu, priključile su se zahtjevu, piše Večernji. Poljska i baltičke države bile su protiv. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha nazvao je potez sramotnim. To je diplomatski šum. Hrvatska mora gledati svoj teren.

Sankcije na pojedince obnavljaju se periodično. Jednoglasnost znači da jedna članica može držati cijeli paket kao taoca. Zato ovakve odluke dolaze u paketu s produženjem mjera protiv tisuća drugih osoba i tvrtki. Brisel trguje popisom. Zagreb mora znati što dobiva i što gubi.

Pelješac nije fusnota

Hrvatskoj javnosti Usmanov nije stranac. Mediji su godinama pisali o zemljištu i kućama na Pelješcu povezanim s njegovom sestrom Gulbahor Ismailovom i bivšom suprugom Irinom Viner. Procjene vrijednosti išle su u milijune eura. Dio imovine bio je pod sankcijskim režimom. Dio priče ostao je u sivoj zoni nakon obiteljskih i vlasničkih premještanja.

Jahta Irina Vu vrijedna oko pet milijuna eura 2022. napustila je Betinu unatoč sankcijama, u okolnostima koje su ostale politički neugodne. To nije folklor. To je pitanje poštuju li se vlastita pravila kad je riječ o skupoj imovini uz hrvatsku obalu.

Ako Hrvatska podržava skidanje sankcija, javnost ima pravo čuti razloge. Je li riječ o pravnoj konzistentnosti, o imovinskim sporovima, o savezničkom paketu s Parizom i Bratislavom, ili o tihom priznanju da sankcijski režim na terenu curi? Bez odgovora ostaje dojam da se veliki dogovori rade iznad glave birača.

Što sankcije jesu, a što nisu

Sankcije nisu moralni plakat. Sankcije su instrument. Kad instrument postane predmet trgovine radi oslobađanja talaca, arbitraža i unutarnjih EU kompromisa, treba govoriti jasno. Hrvatska nije dužna igrati ulogu najglasnijeg moralnog sudca. Dužna je štititi svoje institucije, obalu i povjerenje da pravila vrijede jednako.

Službeni EU opis Usmanova kao oligarha bliskog Kremlju ostaje u dokumentima. Ukidanje mjera ne briše tu biografiju. Mijenja pravni status putovanja i imovine unutar Unije. Za Pelješac to može značiti odmrznute transakcije, nove vlasničke poteze i novi pritisak na lokalnu politiku.

Narodni Reporteri ne kupuju histeriju. Kupuju činjenice: tko je glasao kako, koja imovina stoji u Hrvatskoj, tko je odgovoran za nadzor marina i zemljišta. To je posao države, ne dnevnog spinanja.

Poruka iz Zagreba

Hrvatska je ušla u klub koji želi skidanje Usmanova i Fridmana s liste. To treba stati u zapisnik. Ne kao skandal zbog Kijeva. Kao pitanje hrvatskog interesa na Jadranu i povjerenja u vlastiti sankcijski nadzor.

Ako su sankcije bile ozbiljne 2022., moraju biti ozbiljne i 2026. Ako se skidaju, skidaju se s obrazloženjem koje građanin razumije. Pelješac, Betina i europski kompromis nisu teme za fusnotu. To su teme za parlamentarni i inspekcijski nadzor.

Dok Brisel trguje popisima, Hrvatska neka prvo položi račun za svoju obalu.

Jutarnji i europski diplomatski izvori potvrđuju isti okvir: ukidanje je vezano uz produženje šireg paketa mjera. Bez kompromisa oko dvojice imena, dio članica prijetio je rušenjem cijele obnove. To je mehanika Unije. Hrvatska u toj mehanici nije statist. Ima obalu, ima predmete pod nadzorom i ima birače koji pamte Betinu.

Sljedeći korak nije moralna panika. Sljedeći korak je domaći nadzor: zemljišne knjige, marine, porez, Inspekcija gdje treba. Sankcijski pečat pada. Odgovornost države ne pada.