OSAM MIGRANTICA VODI GRAĐANE PO ZAGREBAČKIM MUZEJIMA: PROGRAM KUSTOSI BEZ GRANICA

U Zagrebu ovog vikenda građane kroz muzeje vode osam žena s migrantskim i izbjegličkim iskustvom. Petak: Muzej grada Zagreba. Subota, 7. studenoga: Tehnički muzej Nikola Tesla. Program se zove "Kustosi bez granica".

Organizira ga Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, u partnerstvu s muzejima, uz suradnju udruga SVOJA, Isusovačke službe za izbjeglice i Are You Syrious. Ravnateljica Centra Nataša Popović kaže da su htjeli zamijeniti uloge: novi sugrađani pripremaju vlastita vodstva i povezuju zagrebačku baštinu sa svojim iskustvima.

Tko vodi i što pričaju

Od lipnja u programu je sudjelovalo 12 žena. Edukacije, radionice, posjeti zbirkama. Osam ih sada vodi publiku. Mariia Yurchenko iz Ukrajine u Muzeju grada Zagreba govori o kažnjavanju, vješticama i rekonstrukciji katedrale. Mariia Veklych u Tehničkom muzeju o telegrafu, telefoniji, radiju i televizorima tvornice RIZ.

U organizaciji sudjeluje i Nawar Ghanim Murad iz Iraka, turistički vodič. Kaže da je važno predstavljati grad iz različitih perspektiva. Program je pilot. Iskustva će, kažu, poslužiti za nastavak.

Što se tu zapravo događa

Hrvatska baština nije prazan zid na koji se lijepi bilo čija "perspektiva". Gradnja muzeja, arhiva i zbirki trajala je generacijama. Sad se javno kaže da treba zamijeniti uloge: oni koji su jučer došli danas tumače nama tko smo.

To nije neutralna kulturna radionica. To je politički signal. Dok karlovačka policija zaustavlja krijumčare na Cetingradu i Bosiljevu, zagrebački kulturni krug dijeli uloge kustosa "bez granica". Jedna Hrvatska lovi ilegalne prelaske. Druga ih pretvara u edukativni sadržaj.

Tolerancija kao pečat

Organizatori koriste riječi holokaust, tolerancija, azilanti, strani radnici. Time se svaka kritika unaprijed gura u kut "netolerancije". Ali pitanje ostaje jednostavno: tko određuje kako se hrvatska povijest priča u hrvatskim muzejima?

Ako je odgovor da to rade i oni koji su tek stigli, onda se mijenja i hijerarhija. Domaćin više nije domaćin. Postaje publika vlastite baštine.

Zagreb kao pozornica

Subota je. Tehnički muzej. Besplatna vodstva. Na papiru zvuči meko. U praksi je to još jedan korak u kojem se granica briše i u kulturi, ne samo na karti.

Hrvatska ima pravo znati tko joj tumači prošlost. I ima pravo reći da baština nije vježba iz zamjene uloga. Posebno ne dok se na cestama Karlovačke još love oni koji granicu prelaze za novac.