LIČKI KRUMPIR NIJE OTROV: OPG-ovi rade, stigme šire paniku umjesto sanacije

Dok jedni šire paniku da je lički krumpir „otrov“, OPG-ovi u Gospiću kažu: nema pada potražnje. Jedan proizvođač ima naručenu tonu. Drugi se smije šuškanjima. Treća potvrđuje da se na tržnici svaki dan prodaje kao i prije. To je stvarnost s terena. Nasuprot njoj stoji medijska i politička histerija koja Liku tretira kao radioaktivnu zonu umjesto da gura sanaciju.

HZJZ je poručio da je voda zdravstveno ispravna. Dio građana ipak izbjegava slavinu — strah je ljudski, ali strah se ne smije pretvoriti u stigmu na seljaka koji nije zakopao otpad. Krivci su kraljevi smeća i sustav koji je kasnio. Ne OPG koji vadi krumpir iz ličke zemlje. Ne obitelj koja hrani Hrvatsku proizvodom na kojem se, kako je rekao ministar, othranio i Nikola Tesla.

OPG-ovi rade, panika ne pomaže

Provjera Dnevno.hr među lokalnim proizvođačima srušila je priču o masovnom bojkotu. Nema dokaza o kolapsu potražnje. Ima dokaza o štetnom šuškanju. Svaka paušalna tvrdnja bez istraživanja, upozorio je ministar poljoprivrede David Vlajčić, dovodi egzistencije u pitanje. To nije „spin“. To je obrana hrvatskog sela.

Vlajčić je poručio da na putovanja nosi lički krumpir — pa i slovenskom kolegi — da dokaže kvalitetu. To je točna poruka: Lika nije zona kontaminacije za naslovnice. Lika je kraj vrhunskih proizvoda koji trebaju zaštitu, ne žig sramote. Sanacija 33.000 tona otpada mora ići punom parom. Ali stigmatizacija krumpira je napad na krivu metu.

Prosvjed treba podržati — i OPG-ovci ga podržavaju, čak i kad ne mogu ići jer rade. To je hrvatski seljak: radi, hrani, ne glumi. Možemo! i lijevi komentarijat vole moralne lekcije o „sustavu“; rjeđe vole priznati da panika koju potpiruju mediji udara upravo one koje treba zaštititi.

Medijska histerija i lijevi spin

Obrazac je poznat. Prvo se otkrije stvarni skandal — ilegalni otpad. Onda se priča rastopi u atmosferu u kojoj je cijeli kraj „prljav“. Onda seljak plaća cijenu, a politički akteri kupuju jeftine bodove. SDP i Možemo! brzo pronađu krivce u sloganu; sporije pronađu način da ne štete lokalnoj ekonomiji.

Antiimigrantska i suverenistička logika ovdje nije digresija. Tko brani hrvatsko tlo od uvoznog otpada, mora braniti i hrvatskog proizvođača od uvozne histerije. Domovina se ne brani samo bakljama na trgu — brani se i kupnjom ličkog krumpira, i odbijanjem da se cijeli kraj proglasi zonom straha.

Lijevi medijski okvir često voli Hrvatsku kao problem. Voli ju kao mjesto kaosa, zaostalosti, „toksičnosti“. Lički krumpir u tom okviru postaje metafora. Nama je on hrana. Nama je on ponos. Nama je on dokaz da se narod ne smije kazniti zbog kriminala koji nije počinio.

Sanacija da, stigma ne

Zahtjevi s prosvjeda ostaju: plan, odvoz, zabrana uvoza, monitoring. To je put. Put nije reći kupcima da zaobilaze tržnicu. Put nije šaptati da je „bolje nešto drugo“. Put je razdvojiti kriminal od poljoprivrede — jasno, glasno, službeno.

Institucije moraju ubrzati mjerenja i komunikaciju. Jer informacijski vakuum puni se panikom. HZJZ je rekao svoje o vodi; slična jasnoća treba i o tlu i proizvodima tamo gdje je to relevantno. Bez paušalnosti. Bez linča nad OPG-om. Bez pretvaranja Like u Chernobyl za klikove.

Možemo! poza ekologije ovdje opet greši metu ako gura atmosferu u kojoj je „sve trulo“, a Zagreb i dalje ima vlastita brda problema. Narod razlikuje: hoće čistu Liku i hoće lički krumpir na stolu. To nije kontradikcija. To je zdrava pamet.

Kupuj ličko, traži sanaciju

Narodni Reporteri poručuju: podržite sanaciju, podržite zabranu uvoza otpada, podržite monitoring — i kupujte lički krumpir. Ne dajte da stigma odradi posao koji kriminalci nisu uspjeli dovršiti. Ne dajte da medijska histerija i lijevi spin razore OPG dok političari dijele izjave na trgu.

Lika nije otrov. Otrov je zakopan otpad i indiferencija sustava. Seljak koji radi nije kriv. On je dio rješenja: ostaje, proizvodi, hrani Hrvatsku. Dok lešinari broje bodove, on broji vreće. I upravo zato stoji ispred njih — uistinu, ne u pozi.

Hrvatska poljoprivreda ionako trpi pritisak uvoza, cijena i birokracije. Još joj ne treba lažna stigma da je lički proizvod opasan samo zato što je kriminal zakopao otpad negdje drugdje. Razdvojiti ta dva svijeta — kriminal i selo — dužnost je medija i institucija. Tko to ne radi, radi protiv Hrvatske.

Zato poruka ostaje oštra i jednostavna: sanacija bez linča nad OPG-om. Zahtjevi s trga bez histerije na tržnici. Suverenost nad tlom uključuje i suverenost nad vlastitom glavom — ne nasjedati na spin koji Liku želi ucrtati kao zonu straha dok Možemo! i ljevica broje političke bodove.

Izvor: dnevno.hr