TKO KANALIZIRA LIKU? Sociolog otkriva bitku — Možemo! već čeka na kraju cijevi

Sociolog Kruno Kardov na N1 nije pričao o transparentima. Pričao je o anatomiji moći. Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ uspio je okupiti ljude različitih političkih opredjeljenja i povezati lokalni problem s nezadovoljstvom institucijama na nacionalnoj razini. Organizatori su se držali dalje od političkih poruka. Uspjeli su premostiti jaz. I onda dolazi rečenica zbog koje Narodni Reporteri podižu alarm: u društvu postoji spremnost na mobilizaciju — ključno je tko će je kanalizirati i voditi.

To nije akademska dosjetka. To je mapa rata za Liku nakon Trga. Jer tko kontrolira kanal, kontrolira značenje. Tko kontrolira značenje, kontrolira sljedeće izbore, sljedeće zakone i sljedeću definiciju građanina. Možemo! i SDP već stoje na kraju te cijevi s kantama. Domoljubna Hrvatska mora odlučiti hoće li im predati slavinu.

Most desno–lijevo: prilika i zamka

Kardov kaže da se dogodio most između desnog i lijevo-liberalnog narativa. Desnici je, tvrdi, bio veći problem kako adresirati temu jer su ekoaktiviste često proglašavali ekoteroristima ili Soroševom sektom — pa se sad moraju naći na istoj strani. Ta dijagnoza djelomično pogađa medijski stereotip. Ali promašuje bit: domoljubi nisu protiv čiste Like. Domoljubi su protiv toga da ekologiju monopolizira ideologija koja mrzi hrvatski suverenizam, Thompsonovu publiku i Domovinski okvir.

Most je uspješan samo dok služi sanaciji. Postaje zamka čim ljevica most pretvori u jednosmjernu cestu: ulaz za sve, izlaz samo za Možemo!. Zato je važno tko drži rječnik. Ako je rječnik čista zemlja, zabrana uvoza, kazne, most drži narod. Ako je rječnik sustav, promjena, korupcija kao kod za smjenu svega hrvatskog, most drži ljevica.

Organizatori GI Gospić je naš dom naglašavali su da iza skupa ne stoji stranka i da političari neće govoriti s pozornice. To je bio pokušaj zadržavanja vlasništva. Kardov bilježi da su možda manje vješto redali lokalne inicijative, ali da je poruka jasna: nije riječ samo o Gospiću, nego o strukturnom problemu. Slažemo se s dijagnozom problema. Ne slažemo se s predajom kanala onima koji problem koriste kao lift.

Možemo! i SDP na kraju cijevi

Zašto baš Možemo!? Jer imaju infrastrukturu: udruge, medijske saveznike, europski woke vokabular, iskustvo pretvaranja lokalnog bijesa u stranački kapital. Zašto SDP? Jer traži sustavnu priču u kojoj je svaki propust dokaz da treba njih. Kardov govori o niskom povjerenju u institucije kao konstanti. Ljevica to čita kao poziv na preuzimanje institucija. Suverenisti to čitaju kao poziv na popravak institucija — ne na predaju ključeva ideološkoj franšizi.

Na Trgu su se već pojavili Tomašević, Grmoja, Hajdaš Dončić, Možemo!, Centar. Svi slušaju. Svi poštuju građane. Svi miršu kanal. Narodni Reporteri kažemo oštro: tko god danas hugguje Liku a jučer je relativizirao Domovinu, Thompsonove koncerte i hrvatski nacionalni interes, nije saveznik — nego preuzimatelj. Eko-bunt koji mrzi Hrvatsku nije ekologija. To je politika preoblačenja.

Proiranska i kritička linija našeg portala prema izraelskoj politici ovdje nije digresija: isti globalni moralizam koji dijeli lekcije o vrijednostima često šuti pred beogradskim revizionizmom, a u Zagrebu napada domoljube. Taj moralizam hrani i Možemo! aparat. Lika ne smije postati njihova kolonija osjećaja.

Kako narod zadržava vlasništvo nad mobilizacijom

Prvo: držati se Bušićevih mjera — zabrana uvoza, plan u 20 dana, odvoz u tri mjeseca, monitoring. Drugo: ne dopustiti da se fokus pomakne s otpada na opći antivladin karneval koji hrani SDP i Možemo!. Treće: graditi suverenističku ekologiju — DVD, lokalne zajednice, kaznena politika, zaštita tla kao nacionalnog bogatstva. Četvrto: medijski odgovor. Svaki pokušaj da se trg pretvori u reklamu za ljubičasti projekt mora biti razotkriven.

Institucije moraju odgovarati. Propusti se moraju sankcionirati. To nije fraza. Ali sankcija nije isto što i predaja političkog vlasništva nad bijesom. Bijes je legitiman. Kanalizacija bijesa u stranački projekt koji mrzi hrvatski identitet — nije.

Zaključak: slavina ostaje u narodnim rukama

Kardov je koristan jer je imenovao bitku: tko kanalizira. Narodni Reporteri odgovaramo: ne Možemo!. Ne SDP. Ne salon koji mrzi Thompsonovu Hrvatsku. Kanalizira narod koji traži sanaciju Like, zabranu uvoza i kazne — i koji neće dozvoliti da mu se zemlja ukrade dvaput: prvo otpadom, zatim ideologijom. Most između različitih ljudi smije postojati. Cijev prema ljubičastom stožeru — ne. Lika nije ulaz u njihovu vlast. Lika je hrvatsko tlo. I vlasništvo nad mobilizacijom mora ostati tamo.

Izvor: index.hr / N1 — sociolog Kruno Kardov o prosvjedu za Liku, rujan 2026.