Mirko Ilić na HRT-u o starcima u zagrebačkom tramvaju: Mrze vas jer nisu napravili ono što su trebali, a umrijet će

Došao je govoriti o toleranciji. Otišao je s rečenicom o starcima koji će umrijeti.

Mirko Ilić, grafički dizajner iz New Yorka, bio je gost Aleksandra Stankovića u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2. U Zagreb je stigao otvoriti izložbu iz svog projekta Tolerancija. Gotovo sat vremena pričalo se o američkoj politici, podjelama i netoleranciji koja, kako kaže, vodi u mrak.

Onda je objasnio kako on vidi dio starijih sugrađana.

„Ja bih htio i to će se nadam se desiti, umrijeti sa smiješkom na licu, a ne s grimasom da nekoga mrzim. Uđete u tramvaj, imate dio starih ljudi koji sjede i smješkaju se, a imate dio starih ljudi koji vas mrze jer nisu napravili ono što su trebali, a umrijet će.“

Tolerancija za sve, osim za bake i djedove

Pogledajte tko sjedi u jutarnjem tramvaju. Umirovljenica koja ide na plac jer joj mirovina ne dopušta dućan. Djed koji vozi unuka u vrtić. Ljudi koji su četrdeset godina radili, a mnogi od njih 1991. poslali sinove na bojišnicu.

Ako netko od njih ne izgleda nasmiješeno, možda ima razlog. Mirovina koja ne pokriva režije. Bolovi. Samoća. Ilić je u njihovim licima vidio mržnju i neostvarene živote. I to je izgovorio na javnoj televiziji koju plaćaju i ti isti ljudi iz tramvaja.

Čovjek koji svijetu drži predavanja o tome kako se odnositi prema onima koji su drukčiji, jednu cijelu skupinu svojih sugrađana svrstao je u ljude koji mrze. Bez imena, bez priče, po izrazu lica u tramvaju.

Gledatelji nisu svi pljeskali

Ispod objava emisije na Facebooku dio gledatelja hvalio je gosta. „Sve je istina o tramvaju“, napisao je jedan. „Nadam se da te gledalo i slušalo jako puno ljudi... s razumijevanjem“, napisala je druga.

Ali javili su se i oni koji su starce u tramvaju vidjeli drugim očima.

„A možda oni sa 'maskom' na licu jedva preživljavaju, to Vam nije palo na pamet?“

Jedno pitanje rekao je više nego cijela izložba.

Tko je Mirko Ilić

Ilić je rođen 1956. u Bijeljini kao dijete vojne osobe. Odrastao je dijelom u Zagrebu, završio Školu primijenjene umjetnosti, radio u Poletu i Studentskom listu. Već više od trideset godina živi u New Yorku, gdje ima dizajnerski studio.

Njegov projekt Tolerancija, kako navode organizatori, prošao je više od 150 gradova u više od 40 zemalja. Plakati s tom riječju lijepe se po trgovima, ulicama i autobusima, da bi prolaznike potaknuli na razmišljanje o ljudskim pravima i ksenofobiji.

Prolaznici u zagrebačkom tramvaju sad znaju što autor tih plakata misli o nekima od njih. Za njih tolerancije nije bilo ni za jednu rečenicu.