Odobašić poželio „Smrt Hrvatskoj“, likovao nad Bračem. GPTCA ga izbacila: to je minimum

Srpski teniski trener Vladimir Odobašić nije „izgubio živce u komentaru“. On je javno slavio mržnju. Na Instagramu je, prema objavama koje prenosi Dnevno.hr, likovao nad velikim požarom na Braču koji je poharao oko 4.000 hektara i zazivao žrtve. Ispod objave ukrajinske tenisačice Dajane Jastremske o uništenom stanu obitelji u Odesi napisao je „Bravo Rusija“, a zatim i rečenicu koja ne ostavlja prostor za krivotumačenje: „Smrt Hrvatskoj i Njemačkoj i svim njihovim saveznicima te neprijateljima Velike Srbije i Rusije!“

Sada je, prema UkrSportBaseu, izgubio članstvo u GPTCA, međunarodnoj organizaciji profesionalnih teniskih trenera. To je minimum. Otvorena mržnja prema Hrvatskoj u dijelu srpskih krugova i dalje se normalizira. Gubitak članske iskaznice nije kazna proporcionalna pozivu na smrt naroda.

Požar na Braču kao prilika za zluradošću

Dok Hrvatska gasi hektare, dok stradava krajobraz i imovina, netko s profila koji se veže uz Odobašića piše o plaćanju „za svaku nevinu srpsku žrtvu i za svaku prolivenu srpsku suzu“. Ako je to njegova poruka, a nije opovrgnuta, riječ je o moralnom bankrotu. Katastrofa drugog naroda nije sportska utakmica. Nije ni „geopolitički poen“. To je ljudska tragedija. Tko uz nju slavuje, pokazao je tko je.

Hrvatska je navikla na provokacije s istoka. Ali 2026. nije 1991. u smislu da netko može javno zvati smrt Hrvatskoj, raditi s mladima i očekivati da će sportska zajednica šutjeti. GPTCA je reagirala. Dobro. Ostaje pitanje jesu li i drugi savezi, klubovi i kampovi dovoljno brzi. Jer mržnja voli praznine: gdje institucije šute, ona se širi.

„Bravo Rusija“ i „Smrt Hrvatskoj“

Kontekst Ukrajine ovdje nije digresija. Jastremska je pokazala ruševine obiteljskog doma u Odesi. Odobašić odgovara slavom agresoru. Zatim proširuje metu na Hrvatsku i Njemačku. To nije „kritika politike“. To je etnonacionalistički poziv na smrt. U civiliziranoj Europi takav jezik izbacuje iz profesionalnih tijela. U dijelu srpske javnosti, nažalost, i dalje nalazi publiku koja aplaudira.

Odobašić je rođen 24. kolovoza 1981. u Somboru. Posljednjih godina djeluje na Malti. U tenisu radi više od dva desetljeća, prvenstveno s mladima. GPTCA A-Level stekao je 2022. Nakon C i B razina. Nema javnih podataka da je trenirao igrače na ATP Touru. Navodno je bio povezan s kampom za mlade u Poreču, kako je ranije objavljivano u kontekstu Championship Bowla. Ako je netko s takvim stavovima radio s hrvatskom djecom, to je alarm za sve organizatore kampova u Hrvatskoj. Roditelji imaju pravo znati tko stoji uz teren.

Kazna je minimum, ne epilog

Gubitak članstva u GPTCA ne znači automatski zabranu rada. Znači gubitak statusa u toj organizaciji. To je signal, ali tanak. Hrvatska javnost ima pravo tražiti više: jasnu distancu klubova, organizatora i saveza od ljudi koji zovu smrt Hrvatskoj. Sport nije izvan morala. Tenis nije utočište za one koji slave požare i ratne ruševine.

Poruka je šira od jednog trenera. Otvorena mržnja prema Hrvatskoj u nekim srpskim krugovima nije relikt. Ona se regenerira kroz društvene mreže, kroz rat u Ukrajini kao ekran za stare fantazije „velikih“ projekata, i kroz kulturu u kojoj se antihrvatstvo još uvijek tretira kao dopušteni folklor. Dok god je to tako, Hrvatska mora odgovarati hladno, jasno i institucionalno: dokumentirati, isključivati, ne normalizirati.

SDP i Možemo u domaćim raspravama često relativiziraju hrvatski nacionalni osjećaj, dok istodobno moraliziraju o „govoru mržnje“ kad im odgovara. Evo konkretnog govora mržnje: „Smrt Hrvatskoj“. Tu nema mjesta za relativizaciju. Tu ima mjesta samo za odbacivanje.

Hrvatski odgovor mora biti čvrst

Nismo dužni „razumijevati“ poziv na smrt. Dužni smo štititi dostojanstvo vlastitog naroda. Odobašić je, prema dostupnim objavama, odabrao stranu: bravo agresoru, smrt Hrvatskoj. GPTCA ga je izbacila iz članstva. To je prvi korak. Sljedeći koraci pripadaju sportskim tijelima, organizatorima kampova i javnosti koja neće glumiti da je riječ o „nespretnom komentaru“. Jer „Smrt Hrvatskoj“ nije nespretnost. To je program. A program se ne gasi lajkom. Gasi se isključivanjem i jasnom hrvatskom porukom: ovdje se takvo što ne prima.