HOD ZA ŽIVOT I HODAJ ZA LIKU: Ista Borba — Protiv Kulture Smrti I Možemo! Strvinara
Šarić: Hod za život (Rijeka/Šibenik) i Hodaj za Liku suštinski bliski — nerođeni i rođeni život; počinju molitvom krunice. Nisu HDZ diverzija. Duhovno zagađenje = kultura smrti. Jakuševac/Ježdovec pod Možemo!. Ne nasjedati na podjele.

Subota, 5. rujna 2026.: na obali Hod za život u Rijeci i Šibeniku, u Zagrebu Hodaj za Liku. Ljevica i mrežni zlobnici odmah su krenuli sa spinom — da su hodovi „HDZ-ova diverzija“ protiv Like. Ivan Šarić na Narod.hr razbio je tu laž u korijenu: Hodovi za život nisu diverzija, dogovoreni su davno, traju desetljeće, 160 odnosno 340 kilometara od Zagreba. Ljudi u Šibeniku, Rijeci i Zagrebu u biti hodaju za isto — život. Narodni Reporteri idu korak dalje: tko dijeli hodače i klečavce dok Lika gori od otrova, radi za kulturu smrti — i za Možemo! strvinare koji love masu.
Znakovito je da sve počinje molitvom krunice na trgovima diljem Hrvatske. To nije „klerikalizam“. To je hrvatski narod koji zna da bez duhovnog zdravlja nema ni čistog zraka. Tko se rugа krunici, a plače za Liku, laže. Tko hoda za nerođene i za Ličane — hoda za Hrvatsku.

Nerođeni i rođeni život: nema opreke
Šarić piše ono što bi trebalo biti očito: nerođeno dijete kojem se nasilno gasi život jednako je vrijedno kao i rođeno koje udiše zrak i pije vodu u Lici. Na obali se štiti nerođeni život, u Zagrebu rođeni — obje „verzije“ jednako vrijedne. Poruka je ista: želimo živjeti, slaviti život, proživjeti ga u zdravom okruženju. Tko to vidi kao sukob, vidi kroz leću ideologije koja mrzi i kruničare i narod na Trgu.
Mnogi koji su protekle subote bili u Vukovaru bit će i u Zagrebu — unatoč sijačima razdora koji vole Hrvate dijeliti stereotipima. Thompsonova publika, hodači za život, Ličani, branitelji: to nije „četiri Hrvatske“. To je jedna. Možemo! i SDP žele četiri, jer se na podjelama gradi karijera. Narodni Reporteri žele jednu — suverenu, prožetu kulturom života, ne kulturom abortusa i deponija.
Duhovno zagađenje jednako je opasno kao i kemijsko
Šarić upozorava na barbarstvo 21. stoljeća: granice ubijanja djece u utrobi pomiču se prema devetom mjesecu; radikalne feministice govore o pobačaju u „četvrtom tromjesečju“; u javnosti se relativizira majka koja je zadavila djecu skretanjem na „mentalno stanje“ i „sustav“. Djeca su smetnja i u utrobi i izvan nje. Eutanazija se pakira u „lijepe riječi“. To je duhovno zagađenje.
Feminizam pobačaja i kultura smrti najveće su zlo koje je pogodilo Zapad — žrtvovanje djece za ugodu ne razlikuje se od poganskih civilizacija. Dok Možemo! u Zagrebu uvozi tu dogmu i LGBT zastave ispred institucija, Lika traži čist zrak. Pitanje je isto: kome ostavljamo Liku kada svake godine usmrtimo 150 razreda djece? Tko će nakon nas udisati čisti zrak ako neće biti djece? Ekologija bez otvorenosti životu je prevara.
Jakuševac, uginule ribe u Savi, Ježdovec i druga ilegalna odlagališta pod vlašću Možemo! u Zagrebu — to Šarić ne zaboravlja. Četvrtina stanovnika Hrvatske pod onima koji su licemjerno najglasniji o Gospiću, dok aferu u javnost gura njima oporbena stranka. Puno je „gospića“ diljem Hrvatske. Kad se pod pritiskom počisti Lika, treba počistiti i Zagreb. Narodni Reporteri ponavljaju: Možemo! nije spasitelj Like. Možemo! je dio kulture dvostrukih mjerila.
Ne nasjedati na šišmiše i vrane
Šarić poručuje: ne nasjedamo na one koji povlače imaginarne linije između „hodača“, „klečavaca“, „hipodromskih kopita“ i onih kojima je stalo do zemlje, vode i zraka. Prosvjed se ne smije zagađivati politikanstvom i ideologijama kulture smrti. Svatko neka slobodno dođe — bez prisile — ali neka jasno kaže da Lika nije pozornica za zelenu sektu ni za SDP-ov moralizam.
U našim postavkama je hodati i za život i za Liku. Bog daje Zemlju na upravljanje i traži otvorenost životu. To nije HDZ. To nije „desnica“. To je civilizacijski minimum. Tko dijeli narod dok otrov pada na djecu, radi za smrt — političku i doslovnu. Tko hoda s krunikom i sa zahtjevom za 33.000 tona van, hoda za Hrvatsku.
Narodni Reporteri stoje uz tu crtu: kultura života protiv kulture smrti; Lika protiv deponija; krunica protiv ruganja; Thompsonova Hrvatska i hodači za život — zajedno — protiv Možemo! lešinarenja. Neka vrište o „diverziji“. Istina je jednostavna: tko voli život, voli i Liku. Tko voli Liku, ne smije mrziti nerođene. I obrnuto.
Izvor: narod.hr — Šarić: Suštinski bliski Hod za život i Hodaj za Liku. Analiza Narodnih Reportera.
Izvor: narod.hr
Komentari
7,5 TONA OTPADA IZ JADRANA: Ronioci čiste more dok Možemo! u Zagrebu diže PR ekologiju
NINA BADRIĆ NA TRGU: „Dignuti glas“ — ali za Ličane, ne za Možemo! brendiranje
Hvala Zagrebu nije predaja: Ličani traže kamione, ne HDZ-ove fotke iz Italije – Možemo! i SDP došli radi kamera
Prvi korak je zakon: komunistički propis iz 1978. još ubija, a Možemo! slavi kulturu smrti