SIŠČANI NE ŽELE BITI SMETLIŠČANI: Nacionalna mreža crnih točaka — Hrvatska kruži smeće dok Možemo! radi PR
GI Siščani ne žele biti smetliščani stali su uz Ličane na Hodu za Liku. Ranije 150.000 t troska s Crnog brda Biljane prema Sisku, prosvjed 2025., peticija peradarnice 51.000+ potpisa. Narodni Reporteri: problem se ne rješava premještanjem otpada — Hrvatska treba prestati biti deponij.

Na Hodu za Liku Siščani nisu došli kao turisti boli. Došli su kao ljudi koji već znaju što znači biti odredište tuđeg otpada. Gradanska inicijativa „Siščani ne žele biti smetliščani“ povezala je lokalnu ranu s nacionalnom: problem se ne rješava premještanjem smeća iz jedne hrvatske županije u drugu. Hrvatska kruži otpad. Lika gori. Sisak pamti. I dok Možemo! radi ekološki PR, narod broji tone i kamione. Narodni Reporteri biraju narod — ne brendiranje.
Ranije je oko 150.000 tona troska s Crnog brda kod Biljana krenulo prema Sisku. U rujnu 2025. oko tisuću ljudi izašlo je na prosvjed. Peticija protiv peradarnice skupila je više od 51.000 potpisa. Index je citirao Siščanku koja kaže da su „grad pobjeda pretvorili u grad otpada“. To nije lokalni folklor. To je mapa crnih točaka. I ta mapa se širi dok institucije pretvaraju Hrvatsku u logistički koridor za ono što drugi ne žele kod sebe.

Premještanje nije rješenje — to je igra vrućeg krumpira
Logika je cinična i jednostavna: makni tonu s očiju jedne zajednice, stavi je pred oči druge. Politika to zove „zbrinjavanjem“. Narod to zove premještanjem. Sisak je već prošao školu. Lika je sada u žiži. Sutra će biti netko treći. Dok god država nema strategiju trajnog uklanjanja i sankcija, Hrvatska ostaje kružni tok smeća — s novim prosvjedom kao jedinim ventilom.
Solidarnost Siščana i Ličana zato nije „mreža NGO-a“. To je obrambeni refleks hrvatskih zajednica koje shvaćaju da su same ako čekaju da ih Zagreb ili Brisel spase. Suverenost počinje lokalno: tko odlučuje što se vozi našim cestama, tko odgovara za troske, tko plaća zdravlje djece. Kad se te odluke presele u birokratske ladice, narod izlazi na cestu.
Narodni Reporteri podržavaju tu mrežu dok ostaje građanska i mjerljiva — a ne dok je ne ugrabe stranački lešinari. Jer čim Možemo! i SDP uzmu mikrofon, tema prestaje biti 150.000 tona i postaje birački spot. Sisak to ne smije dopustiti. Lika to ne smije dopustiti.
Crne točke diljem Hrvatske — jedan sustav, više žrtava
Gospić, Sisak, Biljane, peradarnice, ilegalna odlagališta kojih Vlada sada broji u tisućama — to nije niz nesreća. To je sustav u kojem je jeftinije odložiti nego očistiti, jeftinije šutjeti nego sankcionirati, jeftinije prekriti nego ukloniti. Etnonacionalistička i suverenistička politika ovdje nije folklor: ona znači da hrvatska zemlja nije deponij Europe ni igralište uvoznog otpada.
Antiimigrantska linija čuva granicu od ilegalnih ulazaka; ekološka suverenost čuva tlo od ilegalnih tona. Bez tla nema doma. Bez doma nema naroda. Tko to razdvaja u „meke“ i „tvrde“ teme, ne razumije Hrvatsku. Siščani i Ličani razumiju — zato stoje zajedno.
Možemo! PR vs stvarni kamioni
Zagreb pod Možemo! voli govoriti o klimi, rodnoj ideologiji i „pravima“ dok odvoz smeća u metropoli tonu u kaos. Sad žele biti učitelji Like i Siska. Neće proći. Moralni kapital se ne kupuje zelenom zastavom na balkonima. Moralni kapital se dokazuje čistim dvorištem i odgovornom upravom. SDP pak ima desetljeća propuštenih prilika da riješi ilegalna odlagališta — sad skače na pozornicu kao da je jučer otkrio kemiju.
Poruka Siščana — ne želimo biti smetliščani — mora ostati poruka građana, ne slogan ljevice. Jer ljevica će sutra braniti „europske lance zbrinjavanja“ ako im to donese bodove, baš kao što danas brani otvorene granice i LGBT dogmu ispred institucija. Narodni Reporteri vidimo obrazac: ideologija prva, narod drugi.
Što država mora učiniti na nacionalnoj karti
Prvo: javni registar crnih točaka s tonama, vlasnicima i rokovima uklanjanja. Drugo: zabrana premještanja kao lažne sanacije — uklanjanje mora biti trajno zbrinjavanje, ne nova adresa. Treće: kazne koje bole, ne opomene. Četvrto: partnerstvo s građanskim inicijativama bez stranačkog hijackinga. Peto: nulta tolerancija prema spinovima da je „sve pod kontrolom“ dok kamioni i dalje kruže.
Siščani su stali uz Ličane. To je Hrvatska kakvu želimo: narod koji se ne dije li po županijskim linijama kad otrov prelazi mostove. Hrvatska ne smije biti deponij. Ne smije biti ni pozornica za Možemo! PR. Mora biti država koja vozi otpad van — i ostavlja zemlju svojim ljudima. Narodni Reporteri stojimo uz tu mrežu. Jer smetliščani nismo. I nećemo biti.
Izvor: narodno.hr — „Siščani stali uz Ličane: građanske inicijative povezuju borbu protiv otpada diljem Hrvatske“, rujan 2026.
Izvor: narodno.hr
Komentari
7,5 TONA OTPADA IZ JADRANA: Ronioci čiste more dok Možemo! u Zagrebu diže PR ekologiju
NINA BADRIĆ NA TRGU: „Dignuti glas“ — ali za Ličane, ne za Možemo! brendiranje
Hvala Zagrebu nije predaja: Ličani traže kamione, ne HDZ-ove fotke iz Italije – Možemo! i SDP došli radi kamera
Prvi korak je zakon: komunistički propis iz 1978. još ubija, a Možemo! slavi kulturu smrti