Ustavni sud: Obveza javljanja HZZO-u svaka tri mjeseca bila neustavna za ranjive skupine
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter najavila je da će od Ministarstva zdravstva i HZZO-a zatražiti jasne upute za građane koji su zbog neustavnih odredbi ostali bez zdravstvenog osiguranja, nakon što je Ustavni sud, tri godine nakon njezina zahtjeva, utvrdio spornost dijela zakona.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter najavila je da će od Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zatražiti da utvrde kako će se postupati prema građanima koji su zbog primjene neustavnih zakonskih odredbi ostali bez zdravstvenog osiguranja. Odluku je komentirala nakon što je Ustavni sud, više od tri godine nakon njezina zahtjeva za ocjenu ustavnosti, utvrdio da je obveza osobnog javljanja HZZO-u svaka tri mjeseca za pojedine skupine građana bila neustavna.
Zakon je u međuvremenu izmijenjen 2025. godine, kada su za ranjive skupine uvedene iznimke od obveze osobnog javljanja. Ustavni sud tako je spornim ocijenio dio zakonskog rješenja koji je već bio izmijenjen, dok je samu obvezu javljanja svaka tri mjeseca ocijenio ustavno prihvatljivom.
Pravobraniteljica navodi da je zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijela još u lipnju 2023. godine, upozoravajući da obveza osobnog pristupanja HZZO-u bez odgovarajućih iznimaka za osobe koje je iz objektivnih razloga nisu mogle ispuniti nije u skladu s ustavnim jamstvima zaštite zdravlja, posebice za ranjive skupine poput majki na rodiljnom dopustu, osoba s invaliditetom te teže bolesnih i nepokretnih osoba.
"Naravno da bi bilo bolje da je odluka Ustavnog suda donesena ranije, a ja bih voljela i da je sud otišao korak dalje u samoj odluci", objašnjava pravobraniteljica, dodajući da je tijekom protekle tri godine primjena osporenih odredbi nastavila proizvoditi pravne učinke, zbog čega su pojedini građani izgubili status osigurane osobe, a time i pristup lijekovima koje nisu mogli platiti po punoj cijeni.
Pravobraniteljica upozorava da izmjene zakona iz 2025. godine nisu riješile posljedice za građane koji su dotad već ostali bez osiguranja, budući da nije jasno propisano kako se dokazuje nemogućnost osobnog pristupanja HZZO-u niti tko o tome odlučuje. Kritizira i to što je Ustavni sud odbacio prigovor neizravne diskriminacije, iako je istodobno utvrdio da su ranjive skupine osporenim odredbama bile nerazmjerno pogođene.
Najavila je da će se ponovno obratiti Ministarstvu zdravstva i HZZO-u s preporukom da bez odgode daju jasne upute građanima kako bi osobe koje su zbog primjene tih odredbi izgubile status osigurane osobe mogle u praksi učinkovito ostvariti zaštitu svojih prava. Objašnjava da odluka Ustavnog suda sama po sebi ne vraća automatski izgubljeni status osigurane osobe, no da bi trebala predstavljati temelj za rješavanje njihovih slučajeva.




