Salon analitičari patologiziraju Ličane: zahtjevi za kamione i sanaciju nisu 'sadržajno pogrešni' – to je stvarnost

Masovni prosvjed u Zagrebu zbog opasnog otpada u Lici iznenadio je i same salonske tumače. Procjene govore o desecima tisuća ljudi – Žarko Puhovski govori o više od 50.000 – koji su izašli bez stranačkog aparata iza leđa. Umjesto da se čuje konkretan zahtjev Ličana i svih kojima je dosadilo otrovno nasljeđe, medijski analitičari odmah su krenuli u staru mantru: prosvjed je 'sadržajno pogrešan', treba 'ispraviti' poruku i, naravno, tražiti političke skalpove. To nije novinarstvo koje služi narodu. To je patologizacija narodnog glasa.

Na Jutarnjem su se redali komentari Jerka Trogrlića i Žarka Puhovskog. Prosvjed je, tvrde, dominantno 'građanski', nije ideološki – pa ipak se odmah prelazi na lekcije o tome što je trebalo tražiti, tko je 'politički Hrgović' i koje poteze predsjednik Vlade mora 'povuci'. U istom dahu Možemo! i SDP, te dio lijevih medija, pokušavaju Liku pretvoriti u antivladin karneval: manje kamiona i sanacije, više kazališta ogorčenja. Narodni Reporteri stoje uz konkretne Bušićeve i ličke zahtjeve – jer to je sadržaj, a ne spin.

Što je zapravo 'sadržaj' – a što salon

Puhovski je prosvjed ocijenio sadržajno pogrešnim jer je, kaže, pokazao 'slabo artikulirano nezadovoljstvo'. Istodobno hvali što nije tražen pad Vlade, jer bi to značilo mjesece zastoja u rješavanju otpada. Ironija je očita: kad narod ne traži rušenje, kažu da je nejasan; kad bi tražio, rekli bi da je destruktivan. To je zamka iz koje se ne izlazi – osim ako se ne vratimo na teren.

Teren je jasan. U Lici i oko ilegalnih odlagališta ljudi ne traže ideološku satiru. Traže sanaciju, kratkoročne rokove mjerenja i intervencije u roku od oko 20 dana, srednjoročni plan čišćenja u roku od nekoliko mjeseci i zabranu uvoza opasnog otpada iz inozemstva, uz iznimke koje Hrvatska mora poštovati zbog međunarodnih obveza. To su kamioni, laboratoriji, nadzor, novac i odgovornost institucija – ne saloniska psihoanaliza 'slabo artikuliranog' bijesa.

Čak i sami analitičari, kad skrenu s predavanja, priznaju dijelove te istine: trebalo je jače inzistirati na zabrani uvoza, na skraćenju rokova, na ekološkom izvanrednom stanju koje ubrzava nabavu, na stručnom saborskom nadzoru. Drugim riječima – konkretni zahtjevi koje Bušićeva linija i lički građani već artikuliraju. Pa zašto onda naslovna teza da je prosvjed 'sadržajno pogrešan'? Zato što salon treba prostor za sebe: da bude učitelj naroda, a ne glasnik naroda.

Bačić kao 'politički Hrgović' – i tko želi batine

Posebno je otkrivalačka Puhovska usporedba Branka Bačića s 'političkim Hrgovićem' – likom koji 'prima batine' za stranku i vlast. Bačićev nastup na N1, u kojem je priznao odgovornost više razina vlasti i najavio da će rješavanje koštati, analitičari tumače kao taktički manevar. Trogrlić ga čak ističe kao komunikacijski ispravnijeg od defenzivnih pristupa.

No poruka koja se šalje javnosti opasnija je od nogometne metafore. Ljevica i njezini medijski sateliti žele da se priča o otpadu pretvori u personalizirani obračun i u potragu za skalpovima. Možemo! i SDP godinama žive od moralne panike i 'antifašističkih' rituala, a sad bi Liku – konkretan ekološki i zdravstveni problem – pretvorili u pozornicu za svoj povratak. Ličanima trebaju bageri i kamioni, ne još jedan miting na kojem se broje ideološka zrnca.

Urednička linija Narodnih Reportera ovdje je čelična: kritika sustava, propusta institucija, mafija otpada i birokratske tromosti – da. Napadi na HDZ ili Andreja Plenkovića kao osobu i stranku radi saloniskog užitka – ne. Jer upravo taj zaokret žele analitičari i lijeva oporba: da se opravdani strah pretvori u partijsku lovinu, a da se sanacija odgodi dok se broje bodovi na Twitteru.

Medijski dvostruki standardi i 'histerija'

Trogrlić ističe da je loša komunikacija s vrha Vlade – usporedbe s prosvjedima u Srbiji, riječi o kaosu i histeriji – potaknula brojnost. U tome ima zrna istine: označavati opravdani strah ljudi 'histerijom' uvreda je. No isto tako je uvreda pretvarati taj strah u instrument Možemo! i SDP-a. Kad lijevi mediji godinama šute o uvozu otpada, o lokalnim propustima i o mrežama koje zarađuju na otrovu, pa onda jednog vikenda otkriju moral – to nije ekologija. To je oportunizam.

Prosvjed je, po Trogrliću, bio demokratski zreo, bez poziva na rušenje vlasti, s realnim zahtjevima. Puhovski pak kaže da je sadržajno pogrešan. Ta napetost otkriva pravu igru: dokle god narod traži funkcioniranje države – sanaciju, rokove, zabranu uvoza – salon je nervozan. Jer funkcioniranje države ne hrani njihov narativ o vječnoj krizi i potrebi za 'građanskim' tutorstvom nad 'provincijom'.

Lika nije laboratorij za analitičare. Lika je hrvatski kraj u kojem ljudi dišu, rade i žele ostati. Suverenistička logika kaže: država mora štititi svoj teritorij od uvoznog otpada i od unutarnjih mreža koje ga skrivaju. Etnonacionalni interes ovdje nije fraza – to je zdravlje hrvatske djece i očuvanje hrvatskog kraja. Antiimigrantska i suverenistička svijest o granicama vrijedi i za otrovne kamione: tko ulazi, što ulazi, tko plaća i tko odgovara.

Što treba reći jasno – bez lažne neutralnosti

Prvo: prosvjed nije bio 'sadržajno pogrešan' zato što nije zadovoljio predavanje Žarka Puhovskog. Sadržaj su Bušićevi i građanski zahtjevi – sanacija, 20 dana za hitne korake, tromjesečni okvir, zabrana uvoza. Drugo: Možemo! i SDP ne smiju oteti Liku i pretvoriti je u svoj antivladin karneval. Treće: institucije koje nisu funkcionirale – inspekcije, nadzor, nabava – moraju se popraviti brzinom, a ne saloniskim moraliziranjem.

Četvrto: mediji koji patologiziraju narod dok šute o godinama uvoza i odlaganja nisu prijatelji Ličana. Peto: Hrvatska treba operativu, ne još jednu epizodu u kojoj lijevi analitičari dijele uloge tko je Hrgović, tko prima batine i tko mora 'povuci tri poteza' da bi im se svidio imidž. Imidž nije sanacija. Kamion je sanacija.

Narodni Reporteri stoje uz Ličane i uz one koji traže da država radi – da očisti, zabrani, kazni i ubrza. Tko od toga pravi ideološki cirkus, radi protiv Hrvatske. Tko traži samo skalpove, radi za Možemo! i SDP. Tko traži kamione – radi za narod.