Hajdaš Dončić izjednačio Hrvatsku s Vučićem dok Beograd veliča Mladića: SDP i Možemo! kradu Liku za kampanju

Dok deseci tisuća Hrvata mirno hoda za Liku i za vlastitu zemlju, lider SDP-a Siniša Hajdaš Dončić na rubu Trga bana Jelačića baca tešku riječ: nema razlike između Andreja Plenkovića, Aleksandra Vučića i Viktora Orbána. U istoj rečenici premijera Hrvatske stavlja u košaru s čovjekom čija država upravo u Beogradu, uz sudjelovanje srpskog ministra pravosuđa, komemorira Ratka Mladića. To nije analiza. To je političko lešinarstvo prerušeno u brigu za Liku.

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ organizirala je Građanska inicijativa Gospić naš dom. Građani su došli zbog desetaka tisuća tona opasnog otpada u Gospiću, zbog zdravlja djece i zbog zahtjeva Vjekoslava Bušića i inicijative: 20 dana za cjelovit plan sanacije, tri mjeseca za uklanjanje oko 33.000 tona zakopanog otpada i privremena zabrana uvoza otpada. Nisu došli da SDP i Možemo! ukradu narativ i pretvore ga u predizborni miting.

Lažna ekvivalencija koja vrijeđa žrtve i razum

Hajdaš Dončić je novinarima poručio da političarima jest mjesto na prosvjedu jer je riječ o „pitanju sustava“, ali da ne trebaju govoriti. Odmah potom je ipak progovorio – i to na način koji otkriva pravi cilj. „Koji premijer, Vučić ili Plenković? Pucao si je u koljeno tom izjavom. Nema razlike između njega, Vučića i Orbana“, rekao je. U istom danu u kojem se u Srbiji veliča ratni zločinac, šef hrvatske oporbe izjednačava hrvatskog premijera s Vučićem. To nije hrabrost. To je cinizam koji relativizira sve što Hrvatska plaća krvlju i suverenitetom.

Takva retorika nije slučajna. SDP-u treba spektakl u kojem je svaka institucija „ista“, svaki državni aparat „autoritaran“, a jedina alternativa – oni sami. Pritom zaboravljaju da je Lika problem otpada, kontrole sustava i sankcioniranja kriminalnih lanaca, a ne pozornica za lažnu moralnu ekvivalenciju s Beogradom. Hrvatski građanin koji diše strah zbog silosa i vode nije rekvizit za SDP-ovu kampanju.

Možemo! i Radojčić: prosvjed kao oružje za rušenje, ne za sanaciju

Dušica Radojčić iz Možemo! otišla je korak dalje. Prosvjed je, kaže, dokaz da su „ljudi siti i da je promjena nužna“, da su „Gospić i Lika simbol korupcije“, te da odgovornost snosi HDZ i premijer. Drugim riječima: dok narod traži rokove, čišćenje i zabranu uvoza, Možemo! traži politički trofej. Njihov je cilj jasan iz kasnijih poruka stranke – promjene „neće biti moguće bez rušenja“ vlasti. To nije solidarnost s Gospićem. To je lov na krizu.

Lešinarstvo izgleda ovako: prvo se dođe na građanski skup koji organizatori nisu zamislili kao stranačku pozornicu, zatim se kamera okrene prema sebi, pa se problem otpada pretvori u ideološki rat. Građani iz Like nisu glasali za Zelenu-lijevu moralnu lekciju. Glasali su nogama za čistu zemlju, čistu vodu i odgovornost onih koji su dopustili da se otpad zakopa. Razlika je ogromna.

Bušićevi zahtjevi pripadaju narodu, ne kampanjama

Organizatori su Vladi postavili konkretne, mjerljive zahtjeve. Dvadeset dana za predstavljanje cjelovitog plana sanacije s obvezujućim rokovima. Tri mjeseca za uklanjanje oko 33.000 tona opasnog otpada. Zabrana uvoza otpada do daljnjega. To su zahtjevi Vjekoslava Bušića i Građanske inicijative „Gospić je naš“ – ljudi koji su mjesecima kucali na vrata tražeći odgovor što udišu i kakvu vodu piju. Ti zahtjevi moraju ostati u rukama naroda i institucija koje moraju djelovati, a ne postati slogan SDP-a i Možemo!.

Svako skretanje pozornosti s rokova na lažne usporedbe s Vučićem radi u korist onih koji žele da se priča o Lici pretvori u televizijsku sapunicu. Dok se spominju „sustavi“ i „neodgovornost“, otpad ne nestaje. Dok se vrijeđa razum izjednačavanjem Zagreba i Beograda, silosi ostaju. Prioritet je jasan: plan, uklanjanje, zabrana uvoza, kaznena odgovornost. Sve ostalo je politički cirkus.

Hrvatski prosvjed nije vlasništvo ljevice

Na Trgu su bili Hrvati iz cijele zemlje. Bila je riječ o mirnom, masovnom, domoljubnom okupljanju oko teme koja pogađa zdravlje i dostojanstvo. Nino Raspudić je točno uočio da se radi o građanskoj i hrvatskoj svijesti, a ne o ideološkoj predstavi. Marijana Puljak je poručila da je došla kao građanka koja želi čistu zemlju. Ti tonovi bliži su narodu od Hajdaš Dončićeve usporedbe s Vučićem i od Radojčićina poziva na politički obračun.

Narodni Reporteri stoje uz Liku, uz Bušićeve rokove i uz zabranu uvoza otpada. Stojimo uz Hrvate koji ne žele da im se zemlja pretvori u odlagalište. Ne stojimo uz SDP-ovu lažnu ekvivalenciju niti uz Možemo! koje svaku katastrofu vidi kao priliku za rušenje. Ako netko danas „puca u koljeno“, to je političar koji u danu veličanja Mladića u Beogradu hrvatskog premijera baca u isti koš s Vučićem – dok narod na Trgu traži samo jedno: da se Lika očisti i da se Hrvatska brani.