MOŽEMO! VIČE „OTPADNI HDZ“: Lešinari na Lici dok Zagreb tone u smeću

Na Trgu bana Jelačića narod je došao zbog Like, zbog 33.000 tona zakopanog otpada, zbog djece koja moraju živjeti uz otrov. A Možemo! je došao zbog kamere. Sandra Benčić i njezini volonteri iz Karlovca, Rijeke, Pule, Osijeka i Korčule pretvorili su narodni bunt u stranački rebranding: „Otpadni HDZ“, novi izbori, „riješimo se njih“. To nije solidarnost. To je lešinarenje.

Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ okupila je desetke tisuća Hrvata. Zahtjevi su jasni: plan sanacije u 20 dana, odvoz u tri mjeseca, zabrana uvoza otpada, dugoročni monitoring tla, vode i zraka. Nigdje u tim zahtjevima ne piše da Lika treba postati pozornica za zeleno-lijevi marketing. Pa ipak, Benčić je s pozornice poručila da „dok se ne riješimo“ vladajućih, zemlji neće biti bolje — kao da je problem u sloganu, a ne u kamionima koji su godinama vozili otrov u prazne hale.

Zagreb tone, a oni viču o Lici

Dok Možemo! viče o „otpadnom“ modelu u Gospiću, Zagreb kojim upravlja Tomislav Tomašević godinama tone u deponijima, kaosu odvoza i institucionalnoj nesposobnosti. Jakuševec nije usputna fusnota. To je brdo problema o kojem Zelena akcija priča tri desetljeća. No kad treba pokazati da su „ekološka“ vlast, lakše je stati na tuđem prosvjedu nego riješiti smeće u vlastitom dvorištu.

Benčić tvrdi da imaju „rješenje za novi sustav“ kad dođu na vlast. Hrvatska je to već čula. Lijevi projekti uvijek imaju rješenje — sutra. Danas imaju priopćenje, zastave tuđeg bijesa i poruku da je narodni revolt zapravo njihov izborni program. To je klasična otimačina: narod digne glas zbog otrova, a stranka digne brand zbog glasova.

Suzana Jašić iz Pazina ispravno kaže da kriminalci traže prazne hale pod krinkom recikliranja. To je činjenica. Ali pretvaranje te činjenice u kampanju u kojoj Možemo! sebe proglašava jedinim ljekarom Hrvatske jest politička krađa. Lika nije njihova pozornica. Lika je hrvatska ranjena točka koja traži kamione, sudove i sanaciju — ne zelene bedževe.

„Otpadni“ slogan, prazan sadržaj

Fraza „otpadni HDZ“ zvuči oštro na Twitteru i u studioima medija koji vole kad ljevica napada. Ali za Ličanina koji živi uz zakopani otpad ta fraza ne miče ni tonu zemlje. Dušica Radojčić govori o simbolu korupcije i nebrige. Narod govori o 33.000 tona. Razlika je ogromna: jedni traže odgovornost institucija i hitan plan, drugi traže izborne bodove.

Možemo! je u Zagrebu na vlasti. Ako model gospodarenja otpadom „neće biti moguć“ dok se ne smijeni središnja vlast, što je onda s njihovim lokalnim ovlastima? Zašto Jakuševec i zagrebački kaos nisu postali njihov prioritet jednako glasno kao Lika? Jer Lika daje slike. Jer Lika daje moralni kapital. Jer Lika daje priliku da se predstave kao spasitelji dok Zagreb i dalje smrdi.

To je dvostruki moral koji Hrvatska prepoznaje. Isti politički milje koji relativizira ilegalne migracije, koji napada suverenistički refleks naroda, koji mrzi Thompsonovu Hrvatsku i zastave na ulicama — sad odjednom otkriva „domoljubni“ ton kad mu treba. Ne. Narod nije zaboravio tko je godinama vrijeđao hrvatski osjećaj, a sad se ušuljao na prosvjed s porukom o novim izborima.

Narodni bunt nije stranački plijen

Organizatori su jasno rekli: političari ne trebaju govoriti. Bušić je iznio rokove. Građani su došli mirno, dostojanstveno, s hrvatskim zastavama. To nije Možemo! cirkus. To nije SDP-ov miting. To je hrvatski narod koji traži da država radi svoj posao — da se otpad odveze, da se krivci kazne, da se zabrani uvoz otrova.

Benčić i Radojčić to žele pretvoriti u priču o smjeni vlasti kao jedinom rješenju. Time omalovažavaju konkretne zahtjeve. Sanacija se ne događa sloganom. Odvoz 33.000 tona ne čeka njihovu koalicijsku matematiku. Monitoring tla i vode ne ovisi o tome jesu li oni u Banskim dvorima. Ovisi o institucijama, o novcu, o volji da se mafija otpada slomi — i o tome da se lokalni narod ne tretira kao kulisa.

Hrvatska ima pravo biti bijesna zbog crnih točaka od Like do Siska i Vranjica. Ali bijes se ne smije predati onima koji su Zagreb učinili simbolom ekološke nesposobnosti, a sad se fotografiraju uz ličke baklje. Možemo! nije rješenje za otpad. Možemo! je dio problema dvostrukih standarda: ekološki PR vani, kaos kod kuće.

Poruka iz Like: prvo sanacija, pa tek onda kampanje

Ako Možemo! želi biti ozbiljan, neka krene od Zagreba. Neka pokaže da zna riješiti smeće, odvoz, deponije i transparentnost ugovora. Neka prestane loviti narodni revolt kao da je besplatan marketing. Dok to ne učine, njihovo „otpadni“ priopćenje ostaje ono što jest: pokušaj da se tuđi bol pretvori u vlastiti brand.

Narodni Reporteri stoje uz Ličane, uz zahtjeve Bušića, uz zabranu uvoza otpada i uz hrvatsko pravo da brani svoje tlo. Ne stojimo uz lešinare koji na Hodu za Liku dolaze s gotovim sloganima i izbornim kalkulatorom. Lika nije plijen. Zagreb nije alibi. A Možemo! nije narod — Možemo! je stranka koja je došla kasno, glasno i s krivom porukom.

Izvor: index.hr