TOMAŠEVIĆ „SLUŠA“, GRMOJA SLAVI: Lešinari na Trgu dok Ličani traže kamione

Tomislav Tomašević „došao je slušati“. Nikola Grmoja je „oduševljen“ i „ponosan“ što je skup bio „domoljuban“ jer je vidio zastave. Dok Ličani traže kamione, plan sanacije u 20 dana i odvoz 33.000 tona u tri mjeseca, zagrebački gradonačelnik i predsjednik Mosta love kadar. To nije solidarnost. To je poziranje.

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ organizirala je GI „Gospić je naš dom“. Organizatori nisu predvidjeli da političari drže govore — i s pravom. Narod je došao zbog otpada, ne zbog stranačkih selfija. Pa ipak, Tomašević i Grmoja stajali su tamo gdje kamere pale, s porukama koje ništa ne koštaju: „bitno je da se ispune zahtjevi“, „dobro sam čuo“, „samo slušam“.

Gradonačelnik kaosa kao gost „domoljublja“

Tomašević upravlja Zagrebom u kojem odvoz otpada, deponiji i komunalni kaos nisu apstraktna tema — nego svakodnevica. Jakuševec, kašnjenja, svađe oko modela: to je njegov teren. Sad isti čovjek dolazi na Trg „slušati“ Ličane o sankcijama za uvoz i zakopanom otrovu. Simbolika je brutalan: čovjek koji ne može srediti glavni grad pozira uz narod koji traži da se srediti cijela država.

„Danas ne dajem izjave jer sam došao slušati, a ne govoriti,“ rekao je. To zvuči skromno. Zapravo je jeftino. Jer ako je zaista čuo zahtjeve — 20 dana za plan, tri mjeseca za odvoz, zabrana privremenog uvoza otpada, monitoring tla, vode, zraka, biljaka i životinja — onda bi prva rečenica morala biti konkretna podrška tim rokovima, a ne teatralna šutnja. Šutnja je ovdje alibi: biti viđen, ne biti odgovoran.

Grmoja pak otkriva „domoljubni“ Most kad vidi hrvatske zastave. Hrvatska zna taj refleks: kad treba loviti birače desno od centra, zastave postanu rekvizit. Narod nije rekvizit. Ličani nisu dekor za Mostovu priču o „nacionalnom okupljanju“. Ako je Grmoja ponosan, neka bude ponosan kad Most prestane loviti kamere i počne gurati zabranu uvoza otpada kao tvrdu liniju — ne kao prigodni tweet.

Bušićevi rokovi vs. stranački PR

Vjekoslav Bušić iznio je ono što političari izbjegavaju: rokove. Dvadeset dana za konkretan plan sanacije Gospića. Tri mjeseca za odvoz zakopanog otpada na siguran način. Odmah — zabrana privremenog uvoza bilo kakvog otpada u Hrvatsku. Dugoročni monitoring. To su mjere suverenosti nad vlastitim tlom. To je obrana hrvatskog prostora od toga da postane deponij tuđeg smeća.

Nasuprot tome stoji SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić: „političarima je ovdje mjesto“. Naravno da mu je mjesto — jer SDP vidi biračko tijelo. Dušica Radojčić (Možemo) kaže da su ljudi „siti“ i da je „promjena nužna“. Marijana Puljak je „građanka koja želi čistu zemlju“. Sve iste rečenice, isti dan, isti trg — kao da je Lika predložak za oporbeni briefing.

Narod je iznad stranaka. Ta formula nije floskula. Kad Možemo!, SDP i Most stignu na isti prosvjed s gotovo identičnim „slušamo vas“ mantrama, jasno je tko koga koristi. Organizatori su htjeli miran, građanski pritisak. Dobili su lešinarenje: Tomašević kao moralni svjedok, Grmoja kao domoljubni komentator, ljevica kao vlasnik interpretacije.

Dvostruki standardi Zagreba i Like

Ako je Tomašević „oduševljen“ domoljubnim tonom, gdje je bio dok se isti milje rugao hrvatskim simbolima, Thompsonu i suverenističkom impulsu? Odjednom su zastave fine — jer su korisne. Odjednom je narod „hrvatski“ — jer nosi baklje koje se dobro vide na Indexu. To nije preobrazba. To je oportunizam.

Hrvatska ima pravo tražiti da institucije rade. Kritika kašnjenja sanacije, slabog nadzora i uvoza otpada legitimna je i nužna. Ali legitimno je i reći: gradonačelnik Zagreba s kaosem kod kuće nema moralni kapital da bude lice Like. Most nema monopol na zastave. Možemo! nema monopol na ekologiju — posebno ne dok Zagreb tone.

Prosvjed je bio velik jer je Lika u pravu. Ne zato što je Tomašević došao slušati. Ne zato što je Grmoja brojao zastave. Zato što su ljudi iz Like, Dalmacije, Banovine i Zagreba rekli: dosta je da Hrvatska bude odlagalište. Ta poruka ne pripada nijednoj stranci. Pripada narodu.

Kamioni, ne kadrovi

Dok lešinari dijele izjave, Ličani čekaju kamione. Dok Grmoja slavi „nacionalno okupljanje“, Bušić broji dane do plana. Dok Tomašević šuti „iz poštovanja“, Zagreb i dalje ima svoje brdo smeća. Narodni Reporteri poručuju jasno: podržavamo rokove, zabranu uvoza i monitoring. Ne podržavamo cirkus u kojem stranke dolaze kasno, govore malo i odlaze s boljim anketama.

Lika ne treba još jednog gradonačelnika koji „sluša“. Treba državu koja odvozi otrov. I treba medije i politiku koji će prestati krasti narodni bijes za vlastiti brand.

Izvor: index.hr