Bitka za Prisavlje: šest kandidata, tko će voditi HRT nakon Šveba

Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije u ponedjeljak 7. rujna otvorio je pristigle kandidature za glavnog ravnatelja i potvrdio šestero pravovaljanih kandidata. Od osam omotnica koje su stigle tijekom 45 dana natječaja, dvije su odbačene kao nepotpune. Na popisu su Zlatan Avar, Gordana Grandov, Dražen Miočić, Fran Juraj Prižmić, Mario Raguž i Tomislav Štengl. Jedan od njih sredinom listopada nasljeđuje Roberta Šveba. To nije samo personalna odluka. To je pitanje tko kontrolira najveći javni medij u Hrvatskoj i hoće li HRT opet proizvoditi hrvatski program umjesto da puni udarne termine uvoznim licencijama.

Šestero imena, pet iz kuće, jedan izvana

Pet kandidata dolazi s Prisavlja. Jedini vanjski kandidat je filmski producent i televizijski autor Fran Juraj Prižmić, poznat po serijalu „Velikani hrvatskog glumišta“ i suradnjama s Brankom Lustigom, Jakovom Sedlarom i Kristijanom Milićem. Trenutačno priprema serijal o Vladi demokratskog jedinstva Franje Gregurića. Gledatelji koji već godinama negoduju zbog porasta stranih putopisnih emisija i licencija u udarnom terminu upravo u njemu vide nekoga tko zna što znači domaća produkcija koja je uvijek bila najgledaniji adut HRT-a.

Među kućnim kandidatima ističu se dva profila s desne i braniteljske strane. Dražen Miočić, dugogodišnji novinar i urednik, bio je v. d. ravnatelja Programa i v. d. urednika Informativnog programa. Radio je u unutarnjopolitičkoj redakciji, pratio Afganistan i Kosovo, tri godine bio dopisnik iz Haaga. Na natječaj se javio i prije pet godina. Mario Raguž, hrvatski branitelj, novinar i urednik, više od deset godina vodi religijsku emisiju „Pozitivno“, autor je dokumentarca o kardinalu Stepincu i serije „Naši i vaši“. U kuloarima ga doživljavaju kao kandidata bliskog Crkvi, uz spominjanje potpore mostovaca.

Kontinuitet Švebove administracije ili prekid

S druge strane stoje kadrovi povezani s aktualnom upravom. Gordana Grandov, ravnateljica Poslovanja, jedina je žena među kandidatima. Na tu ju je poziciju postavio Šveb. Dio izvora hvali njezino financijsko znanje, drugi upozoravaju da ne poznaje sustav izvan poslovanja i da bi njezin izbor značio nastavak dosadašnjeg načina rada. Tomislav Štengl, glazbeni urednik i šef hrvatskih eurovizijskih delegacija, blisko je surađivao s Marijom Nemčić, danas ravnateljicom Programa. Uz Grandov, percipira se kao kandidat kojeg bi Švebova linija rado vidjela na čelu. Zlatan Avar, rukovoditelj Poslovne logistike i IT stručnjak, također je Švebov kadar; na natječaj se javljao i ranije.

Ključno pitanje nije tko će sjediti u ravnateljskom uredu, nego hoće li nova uprava prekinuti praksu u kojoj se programska moć koncentrira oko uske administracije, a gledatelji dobivaju sve manje hrvatskog sadržaja. Pretplatnici plaćaju pretplatu. Oni imaju pravo tražiti domaću dramu, dokumentarce o hrvatskoj povijesti, informativni program koji ne zanemaruje branitelje i Crkvu, i produkciju koja jača hrvatski kulturni prostor umjesto da ga zamjenjuje uvozom.

Javni medij nije privatna televizija

HRT je javni servis. To znači odgovornost prema narodu, a ne prema lobijima vanjske produkcije ili udobnosti postojeće hijerarhije. Desni i braniteljski kandidati (Miočić, Raguž) i vanjski producent s iskustvom (Prižmić) nude drugačiji signal od čistog administrativnog kontinuiteta. Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije uskoro će raspravljati o kandidaturama. Odluka sredinom listopada pokazat će žele li zastupnici HRT koji služi Hrvatskoj ili HRT koji služi samome sebi.

Narodni Reporteri će pratiti tijek. Jer tko kontrolira Prisavlje, kontrolira i okvir u kojem se hrvatska javnost obavještava o ratu, vjeri, obitelji i suverenitetu. To nije sitnica. To je infrastruktura nacionalne svijesti.

Domaća produkcija ili uvozna udobnost

Pretplatnici godinama na mrežama ponavljaju isto: žele hrvatske serije, dokumentarce o Domovinskom ratu, emisije o vjeri i obitelji, sport i kulturu koji ne sramote hrvatski prostor. Umjesto toga, udarni termini često idu na strane formate i jeftine licencije. Vanjski producent Prižmić upravo zato može postati neočekivani favorit među gledateljima: dolazi iz svijeta u kojem se mjeri gledanost i kvalitet, a ne samo administrativna lojalnost. Miočić i Raguž, pak, donose iskustvo informativnog i vjerskog programa te braniteljski kredibilitet koji HRT predugo gura na marginu.

Sabor ne smije odluku svesti na unutarstranačku matematiku. Mora pitati: hoće li novi ravnatelj vratiti HRT narodu koji ga plaća? Hoće li se programski prioriteti mijenjati u korist hrvatske produkcije? Hoće li informativni program prestati tretirati Crkvu, branitelje i suverenističke glasove kao neugodne goste? Odgovori na ta pitanja važniji su od biografija na papiru.