UPDATE Macan: Milanović šuti o Mladiću jer ne želi izgledati kao da se slaže s Vladom

Predsjednik Zoran Milanović nije nestao. Bio je u Zadru. U Diplomatskoj berbi. U Splitu. Na Danu Hrvatske ratne mornarice. Sazvao je izvanrednu sjednicu Sabora zbog otpada u Gospiću. Piše na Facebooku o okolišu. Ali kad dođe do Ratka Mladića, do SRBIJE, do glorifikacije ratnog zločinca, Pantovčak utihne. Ta tišina nije slučajna. Ta tišina je politika.

Net.hr u subotu, 19. rujna 2026., donosi analizu političkog analitičara Krešimira Macana. Pitanje je jednostavno: zašto Milanović šuti o temama koje bode u oči? Sprovod Mladića. Vučićeva najava utrke za premijera. Hibridni napadi u Europi. Islandsko odbijanje rasprave o članstvu u EU. Priča o Kanadi kao pridruženoj članici Unije. Sarkastične „mucice“ premijera Andreja Plenkovića. Ured predsjednika: ništa.

Glasno o otpadi, nijemo o Mladiću

Milanović je itekako aktivan kad mu tema nosi bodove. Opasni otpad u Gospiću. Izvanredna sjednica Sabora. Poruka uoči prosvjeda 5. rujna: očuvanje okoliša i zdravlja ljudi kao ustavna vrednota. Podrška mirnom prosvjedu. Sve to je legitimno. Ali nije cijela slika.

Na Danu Hrvatske ratne mornarice govorio je da hrvatski vojnici neće ići na strana ratišta i da se mjesecima ne radi ništa oko korveta. Jasna nadležnost. Jasna pozicija. Macan to točno dijagnosticira: Milanović bira bitke koje mu sigurno nose bodove. Gdje može biti jasan. Gdje ima moralni autoritet ili ulogu vrhovnog zapovjednika. Ne ulazi u ideološke rasprave tipa Thompson, kaže Macan, jer tamo može biti „problematično“.

Ali sprovod ratnog zločinca Ratka Mladića u SRBIJI? Šutnja. To Macanu također bode u oči. „To je mogao, to je malo neobično,“ kaže. I dodaje logiku koja razotkriva taktiku: predsjednik bi morao reagirati kao Vlada, a on se sukobljava s Vladom. Možda nije htio da ispadne apsurd da su se oko nečega složili. Domoljublje, dakle, tek onda kad ne izgleda kao da se slaže s Vladom.

Sun Tzu na Pantovčaku: pusti protivnika da se peče

Macan citira Sun Tzu: nemoj prekidati protivnika dok si sam nanosi štetu. Kad Vladu zaskoče „vrući krumpiri“, Milanović utihne. Tako je, kaže Macan, radio već nekoliko puta. Ako češće uđe u raspravu, lakše je sve svesti na politički fajt. Primjer Gospića: povlačenjem predsjednika i stranaka, prosvjed dobiva na sadržaju, a ne na partijskom okršaju.

To zvuči mudro u taktičkom priručniku. Ali žrtva taktike je jasna hrvatska poruka prema SRBIJI. Kad Beograd slavi Mladića, a hrvatski predsjednik bira Facebook o otpadi, poruka nije mudrost. Poruka je da se domoljubni refleks uključuje selektivno. Macan priznaje da Milanović nije štedio SRBIJU u drugim trenucima i da je patriot. Upravo zato je šutnja neobična. Ovdje nije trebalo birati bitku. Ovdje je trebalo reći istinu.

Bira bitke. Pušta SDP i Možemo da kuju koaliciju

Macan ide dalje. Milanović ne želi biti percipiran kao vođa oporbe. Pušta SDP i Možemo da se dogovore oko koalicije, da se pozicioniraju kao alternativa, da odrade dogovore bez njega kao glavnog faktora. Izbori su za oko 19 mjeseci. On se miče sa scene kad mu to odgovara. „Očito pušta opoziciji da se iskristalizira,“ kaže Macan.

To nije princip. To je kalkulacija. Kad treba napasti Vladu oko otpada, glas je glasan. Kad SRBIJA slavi Mladića, glas nestaje. Kad treba biti oštar prema Beogradu bez da to izgleda kao dogovor s Banskim dvorima, bira šutnju. Domoljubni refleks podređen je taktici i rejtingu. Macan podsjeća i na stari obrazac: kad Milanović šuti, ankete mu često rastu. Ljudi ne vole svađe. Pa se predsjednik povuče, pusti da se oporba konsolidira, pusti da Vlada gori, a on čeka trenutak za novi ulazak.

Za Možemo, koji u nacionalnim temama često napadaju domoljubne simbole, i za SDP koji traži put do vlasti, to je pogodan prostor. Predsjednik koji je glasan o smeću, a nijem o Mladiću, šalje poruku da mu je prioritet taktički, ne moralni. SDP i Možemo dogovaraju. Milanović čeka. SRBIJA slavi.

Kanada, mucice, stari fajt: šutnja nije neutralna

Net.hr nabrojao je i druge teme na kojima je Pantovčak nijem: Kanada kao moguća pridružena članica EU dok Balkan čeka, Island koji odbija raspravu o članstvu, hibridni napadi, Vučićeva utrka za premijera, Plenkovićeve „mucice“. Posljednji veliki verbalni okršaj Milanovića i Plenkovića bio je uoči vojnog mimohoda u Parizu, oko sudjelovanja Hrvatske vojske. Letjele su uvrede. Onda muk.

Šutnja predsjednika o sprovodu Mladića nije privatna stvar. Predsjednik je simbol države. Kad SRBIJA slavi osuđenog ratnog zločinca, a hrvatski predsjednik bira temu koja „sigurno nosi bodove“, to nije mudrost. To je izbjegavanje. Tko ne osudi glorifikaciju Mladića jer ne želi izgledati kao da se slaže s Vladom, stavlja ego ispred države.

Hrvatska zaslužuje predsjednika koji je glasan i kad tema ne donosi lake bodove. Otpad u Gospiću treba riješiti. Korvete treba nabaviti. Ali Mladić u Topčideru nije manje važan. Milanović šuti. SDP i Možemo dogovaraju. SRBIJA slavi. Ta jednadžba nije slučajna.

Izvor: net.hr, Maja Mahovlić / Krešimir Macan, 19. rujna 2026. (UPDATE)