Marakana: minuta šutnje za Mladića. Delije i Grobari skandiraju zajedno

Na stadionu Rajka Mitića Crvena zvezda pobijedila je Partizan 2:1. Rezultat je najmanje važan. Važno je što je utakmica počela minutom šutnje za Ratka Mladića — i što su Delije i Grobari, inače zakleti neprijatelji, skandirali zajedno: „Ratko Mladić, jedan je od nas.“ To nije „incident“. To je ritual. I to je Srbija 2026. u jednoj slici.

Minuta šutnje — državni kult na travnjaku

Dok Hrvatska još broji tko smije reći „četnik“ naglas, Beograd digne cijeli derbi u službu zločinca. Minuta šutnje nije spontan impuls tribine. To je poruka: tko drži stadion, drži i pamćenje. UEFA je Zvezdu već kaznila zbog transparenata i skandiranja. Srpski savez? Tišina. Jer tišina je ovdje politika. Dok Vojska Srbije iznosi lijes pod državnom zastavom, derbi samo prenosi isti kult na sportsku pozornicu — gdje ga kamere i Instagram čine još glasnijim.

Delije i Grobari ujedinjeni — jedino oko zločinca

Vječiti derbi u Beogradu godinama znači huliganizam, baklje i obračune. Ovaj put, uoči utakmice, „začudo“ nije bilo nereda po gradu. Zato što je fokus bio drugdje. Na tribini su se ujedinili. Ne oko kluba. Ne oko trofeja. Oko Mladića. Snimke koje kruže mrežama pokazuju zajedničko skandiranje. To je točka u kojoj sport prestaje biti sport i postaje nacionalna liturgija. Kad se zakleti neprijatelji stave pod istu parole, Hrvatska mora znati: ovo nije folklor. Ovo je mobilizacija.

Bakljada, prekid i dim — scena koja ne može „proći“

Po završetku prvog poluvremena sukob huligana na istočnoj tribini. Početkom drugog — bakljada sjevera zbog 63. rođendana Marakane, gusti dim, sudac Minaković prekida utakmicu. Klasična beogradska scenografija. Ali baklje su samo dimna zavjesa. Prava baklja je bila minuta šutnje. Europa će opet pisati o „huliganima“. Rijetko će napisati da je zločinac dobio državni ritual na otvorenom, pred punim stadionom, dok se Hrvatima u Bruxellesu drže lekcije o „suočavanju s prošlošću“.

Dvostruki moral Zagreba — i lekcija za Hrvatsku

U Zagrebu ljevica vrišti na Thompsonov stih. U Beogradu se Mladiću diže minuta šutnje — i Možemo! i SDP šute ili relativiziraju „kompleksnost regije“. Otac mladog vratara Vučetića veliča Mladića, Sarajevo otkazuje sina, Zvezda zove na probu. Radnici iz BiH zbog slave gube dozvole u Hrvatskoj — minimum državne dosljednosti. Minimum mora biti i jasan stav: dok se zločinac slavi na derbiju i u vojnim počastima, priča o „normalizaciji“ i EU kandidaturi Srbije nije diplomacija. To je zaborav. Hrvatska koja gleda Marakanu i šuti nije mudra. Ona je suučesnica u relativizaciji.

UEFA vidi transparente — vidi li državu?

Uefa je već pokazala da vidi transparente. Pitanje je vidi li Europa državu koja taj kult hrani. Hrvatski mediji večeras pišu o „skandalu“. Skandal bi bio pretvarati se da je ovo prvi put. Od UEFA kazne, preko vojnog pogreba, do derbija s minutom šutnje — linija je ista. Sportska rubrika samo je brža od političke. Kad Delije i Grobari skandiraju zajedno, više nije riječ o klubu. Riječ je o programu koji sport pretvara u pozornicu za zločinca.

Zašto ovo pišemo večeras

Zato što sportski naslov krije političku istinu. Zato što „jedan je od nas“ nije navijačka fraza — to je program. Zato što Europa kažnjava transparente, a Beograd i dalje pokapa zločinca kao heroja. I zato što Hrvatska mora birati: ili pamćenje, ili lažni mir. Marakana je večeras glasno birala. Mi biramo jasnoću.

Izvor: Jutarnji list / Sportske novosti; vezano UEFA kazne i raniji rituali.