AfD: NJEMAČKA STREPI — 40% u Saskoj-Anhaltu, remigracija i Kremlj

Saska-Anhalt ima 2,2 milijuna stanovnika, 1,7 milijuna birača i tek 1,8 posto udjela u njemačkom BDP-u. Na papiru — pokrajina bez utjecaja. U nedjelju, 6. rujna, može ući u povijesne knjige. Alternativa za Njemačku (AfD) prema anketi ZDF-a ide na oko 40 posto glasova. CDU premijera Svena Schulzea pada na 23. Ljevica 13, SPD 9, Zeleni 6. To nije „eksces“. To je račun koji birači istočne Njemačke šalju Berlinu nakon godina migracijskog kaosa, kriminala nožem i moralnih lekcija iz salona.

U Hrvatskoj će Možemo! i dio SDP-a odmah zavrištati o „krajnjoj desnici“ i „prijetnji demokraciji“. Istina je tvrđa: demokracija je kad narod glasuje. Suverenizam je kad država vraća one koji se nisu uklopili. Remigracija više nije psovka — to je politički program koji AfD najavljuje otvoreno, a koji petorica EU država već prakticira kroz centre povratka. Hrvatska kao vanjska granica Schengena mora čitati tu kartu, ne moralne eseje iz Zelenog kvadrata.

Brojke koje pale „protupožarni zid“

Apsolutna većina AfD-u zasad nije vjerojatna. Ali postati najjača stranka u Magdeburgu — gotovo je. Sadašnja koalicija CDU–SPD–Zeleni s takvim brojkama ne drži. Ostanak na vlasti Schulzeu bi značio toleranciju Ljevice, nasljednice SED-a iz DDR-a. CDU pod Friedrichom Merzom i dalje diže „protupožarni zid“ prema AfD-u — i prema Ljevici. Zid je već popustio u Tirinškoj i Saskoj, gdje CDU vlada uz Ljevicu. Ljevica najavljuje sve kako bi spriječila AfD. Bivši CDU-ovac Karl-Heinz Daehre kaže da nisu 1989. izlazili na ulice da bi istima opet dali vlast. Ironija: tko danas brani granicu, taj je „ekstremist“; tko otvara koridor, taj je „demokrat“.

Kandidat AfD-a Ulrich Siegmund vozi Simson — simbol istočne nostalgije — i tvrdi da u DDR-u nije bilo sve tako loše. To je narativ koji na istoku nosi glasove. Siegmund zna da premijerom možda neće postati odmah, ali računa: vlada uz Ljevicu brzo propada, a na novim izborima AfD ide na 50 posto. Ako SPD ili Zeleni ne prijeđu prag, otvara se prostor za apsolutnu većinu. Berlin strepi. Kremlj prati. Jer svaka pukotina u njemačkom konsenzusu o migracijama i Ukrajini Moskvi je politički kapital — ne zato što je AfD „agent“, nego zato što je Zapad sam digao cijenu naivnosti.

Remigracija: riječ koju ljevica ne smije izgovoriti

AfD program u Saskoj-Anhaltu stoji na pooštrenju useljeničke politike i tzv. remigraciji. Pojam je u javnost lansirao austrijski aktivist Martin Sellner: deportacija stranaca — i onih s putovnicom — koji se nisu primjereno uklopili. AfD nije objasnio kako to provesti dok je useljenička politika savezna, ali statistike im idu na ruku. Kriminal useljenika nadproporcionalan je u silovanjima i napadima nožem. U Saskoj-Anhaltu stranih je oko 7 posto — manje nego na saveznoj razini — ali AfD je temu nametnuo kao središnju. Pokrajina ovisi o stranoj radnoj snazi u zdravstvu; to ne briše pravo naroda da odluči tko ostaje.

Hrvatski čitatelj mora vidjeti paralel: dok Njemačka bira između remigracije i još jednog „zida“ prema vlastitom biraču, u Zagrebu Možemo! i dalje govori o „antimigracijskoj histeriji“. SDP balansira. Narod plaća. Suverenistička linija jasna je: tko nema pravo ostati, ne ostaje. Tko treba zaštitu, dobiva je po pravilima — ne po NGO predlošcima. AfD to kaže grubo. Europa to sve češće radi tiho. Razlika je samo u tonu.

Što znači Magdeburg za Zagreb

Saska-Anhalt nije Hrvatska. Ali signal jest. Kad birači na istoku Njemačke daju 40 posto stranci koja traži vraćanja, Bruxelles više ne može pretvarati da je problem „dezinformacija“. Problem je stvarnost: geta, noževi, pritisak na plaće, ucjene krijumčara. Hrvatska Vlada mora stati uz one koji brane vanjsku granicu — ne uz one koji je relativiziraju zbog glasova u centru Zagreba. Thompson pjeva o domovini; Možemo! o „otvorenosti“. Narod bira što mu je bliže kad noću čuje sirene.

Ako AfD u nedjelju potvrdi anketu, Merzov zid puca dalje. Ako ne, pritisak ostaje. U oba slučaja Hrvatska ne smije spavati. Remigracija, centri povratka, brza procedura — to nije mržnja. To je država. Tko to ne razumije, neka pita Ličane što znači kad institucije zakazuju dok strani kamioni voze otpad. Ista logika: tko ne čuva granicu i red, gubi narod.

Kremlj, Merz i cijena naivnosti

Mediji će vezati AfD uz Moskvu. Dio te priče je propaganda; dio je realpolitika. Rusija koristi svaku pukotinu. Ali uzrok pukotine nije Putin — uzrok je europska politika koja je godinama ignorirala birače. CDU koji surađuje s Ljevicom da bi izolirao AfD šalje poruku: glas naroda vrijedi samo ako je „ispravan“. To je recept za još veći AfD. Hrvatska suverenistička javnost mora reći jasno: migracijski kaos nije ljudsko pravo. Vraćanje nije zločin. I dok Iran brani svoj prostor od intervencionizma, a Izrael vodi politiku sile koju Zapad selektivno hvali, Europa mora naučiti brániti vlastiti dom — bez lažne neutralnosti i bez lekcija iz Možemo! salona.

Izvor: jutarnji.hr; anketa ZDF; izjave Siegmunda, Daehrea; podaci o koalicijama u Tirinškoj i Saskoj.