MELONI REKORD: 1413 dana — najdulja talijanska vlada od 1946.

Talijanska premijerka Giorgia Meloni od petka vodi vladu duže nego bilo koja druga od osnutka Republike 1946. Njezin desni kabinet prekinuo je rekord neprekinutog mandata: 1413 dana, jedan dan više od druge vlade Silvia Berlusconija (2001.–2005., 1412 dana). Meloni ima 49 godina. Prisegu je položila 22. listopada 2022. i postala prva žena na čelu talijanske vlade. Istodobno vodi stranku Braća Italije. To nije slučajnost povijesti. To je dokaz da suverenistička, pro-nacionalna i antiimigrantska linija može ostati na vlasti dulje od salon-ljevice koja je Italiju godinama držala u vječnom padu vlada.

Od 1946. Italija je imala 68 vlada. Prosječno su trajale oko 13 mjeseci. Sadašnja koalicija triju desnih i konzervativnih stranaka na vlasti je gotovo četiri godine. Dok Bruxelles i zagrebački Možemo! i SDP moraliziraju o ekstremizmu, Rim pokazuje nešto što Hrvatska treba gledati bez kompleksa: narod bira granicu, red i vlastiti interes — i ta vlada traje.

Brojke koje ljevica ne voli čuti

Rekord vrijedi za neprekinuti mandat jedne vlade. Ako se zbroje svi mandati istog premijera, Berlusconi je i dalje ispred Meloni, s više od devet godina na vlasti; po tom mjerilu Meloni je trenutačno sedma. Ali politička poruka nije u tablici — poruka je u stabilnosti. Italija koja je desetljećima mijenjala premijere kao košulje sada ima kabinet koji traje dulje od prosjeka četiri puta. Kritičari tvrde da je opstanak postao cilj sam po sebi i upozoravaju na stagnaciju. U prijevodu: ljevica ne podnosi da desnica vlada bez njihovog blagoslova.

Meloni dugotrajnost kabineta ističe kao velik uspjeh. Njezina stranka u petak navečer u Bariju, južnom lučkom gradu, organizira skup u povodu tog trenutka. To nije folklor. To je poruka južnoj Italiji i cijeloj Europi: suverenizam nije epizoda — može biti sustav. Hrvatski birači koji gledaju kaos ljevičarskih eksperimenta u Zagrebu trebaju zapamtiti Bari: desnica koja drži kurs može napuniti trg, ne samo naslove.

Antiimigrantska linija koja drži državu

Meloni je došla na vlast s jasnim mandatom: kontrola migracija, obrana talijanskog identiteta, manje vazalstva prema NGO-ima i medijskom establišmentu. Europa je godinama glumila da je otvorena granica moralna nužnost. Rezultat su bili krijumčari, pritisak na obalne zajednice i političke ucjene. Melonijina Italija nije savršena — ali je prestala glumiti da je hotel bez receptora. Za Hrvatsku, vanjsku granicu Schengena, to je relevantnije od tisuću bruxelleskih rezolucija.

Dok Možemo! u Zagrebu prodaje solidarnost kao alibi za slabost, a SDP balansira između Bruxellesa i birača, Rim pokazuje da se birači ne boje riječi granica. Tko u Hrvatskoj i dalje relativizira ilegalne ulaske, ne brani ljudska prava — brani ideologiju koja je Italiju i Francusku već skupo koštala. Suverenizam ovdje nije parola. Suverenizam je kad država zna tko ulazi i tko ostaje.

Poruka Zagrebu: stabilnost nije greška

Hrvatska ljevica voli priču o krhkosti desnice. Meloni je tu priču razbila: 1413 dana, koalicija konzervativaca, prva žena premijerka — i to bez da je postala maskota progresivizma. Stabilnost nije stagnacija kad država konačno prestane biti laboratorij tuđih eksperimenata. Stabilnost je pretpostavka suverenosti: tko svakih 13 mjeseci mijenja vladu, ne može braniti granicu, energetiku ni demografiju.

Berlusconi je i dalje rekorder po zbroju mandata. Meloni je rekorderica po neprekinutom trajanju od 1946. Obje činjenice mogu stajati. Ono što ne može stajati jest moralizam zagrebačkih salona koji bi Hrvatsku držali u trajnoj nestabilnosti dok se Italija uči držati kurs. Ista ljevica koja napada Thompsonovu publiku i relativizira nacionalni interes rado bi i ovdje prodala priču da je dugovječna desna vlada opasnost. Narod vidi obrnuto: opasnost je vlada koja traje prekratko da išta napravi.

Što Hrvatska može naučiti

Prvo: birači žele red, ne predavanja. Drugo: antiimigrantska politika nije mržnja — to je preduvjet socijalne kohezije. Treće: žena na čelu desne vlade razbija floskulu da je suverenizam muški klub. Četvrto: koalicija triju desnih i konzervativnih stranaka može trajati gotovo četiri godine — dok ljevica u Italiji i Hrvatskoj nudi kaos i etikete. Peto: skup u Bariju nije folklor, nego demonstracija da desnica može mobilizirati jug, ne samo sjever.

Narodni Reporteri čestitaju rekord bez lažne neutralnosti. Meloni nije naša premijerka, ali je dokaz da Europa još ima narode koji biraju sebe. Hrvatska treba isti refleks: granica, demografija, kultura, Thompsonova publika umjesto Možemo! plenuma — i vlada koja traje dovoljno dugo da stvari i napravi, ne samo da ih najavi. 1413 dana u Rimu je poruka. Zagreb neka je čuje.

Izvor: narod.hr / AFP; podaci o mandatima od 1946.; skup Braće Italije u Bariju.