Aféra Lavon, USS Liberty i bombe u Bagdadu: tri kontroverze izraelskih tajnih operacija — što je dokazano, a što ostaje sporno

Priča koja povremeno preplavi društvene mreže glasi otprilike ovako: Izrael je kroz povijest bombardirao vlastite ljude i saveznike, a krivnju podmetao Arapima ili Egipćanima, i to je sve „dokazano". Tema je nesumnjivo zanimljiva i dotiče stvarne, mračne epizode hladnoratovske obavještajne povijesti. No upravo zato treba biti precizan: od tri slučaja koja se najčešće spominju, samo je jedan doista dokazan i priznat, kod drugoga je nesporan napad, ali sporna namjera, dok treći do danas ostaje neutvrđena optužba. Miješati ih u jednu „dokazanu" cjelinu znači zamijeniti povijest propagandom, bez obzira na to na čiju stranu.

1. Aféra Lavon (Egipat, 1954.) — dokazano i priznato

Ovo je slučaj koji stvarno stoji. Godine 1954. izraelska vojna obavještajna služba pokrenula je tajnu operaciju (poznatu kao Operacija Susannah) u kojoj je regrutirala skupinu egipatskih Židova da postavljaju zapaljive naprave i bombe na američke i britanske mete u Kairu i Aleksandriji — kinodvorane, knjižnice, američke informativne centre. Cilj je bio stvoriti dojam nestabilnosti i nasilje pripisati egipatskim nacionalistima ili Muslimanskom bratstvu, kako bi Britanci odustali od povlačenja vojske iz zone Sueskog kanala.

Operacija je propala, ćelija je uhvaćena, dvojica sudionika su pogubljena, drugi zatvoreni. U Izraelu je izbila politička kriza oko toga tko je izdao naredbu, po ministru obrane Pinhasu Lavonu, koji je zbog toga podnio ostavku, cijela je afera dobila ime. Da nema nikakve dvojbe: 2005. godine izraelska je država javno odlikovala preživjele agente te operacije, čime je, nakon pola stoljeća, praktički priznala da se dogodila. Ovo je, dakle, dokumentirana i priznata false-flag operacija.

2. USS Liberty (1967.) — napad je nesporan, namjera nije

Osmoga lipnja 1967., usred Šestodnevnog rata, izraelski su zrakoplovi i torpedni čamci napali američki obavještajni brod USS Liberty u međunarodnim vodama kod Sinaja. Poginula su 34 američka mornara, a 171 je ranjen. To su tvrde, nesporne činjenice, o napadu i žrtvama nema rasprave.

Sporno je nešto drugo: je li napad bio namjeran. Izrael je ubrzo uputio ispriku i platio odštetu, tvrdeći da je riječ o tragičnoj pogrešci, da su brod zamijenili za egipatski. Službene američke istrage, kao i izraelska, zaključile su da je bila riječ o nesreći u „magli rata". No velik dio preživjelih mornara, kao i pojedini bivši dužnosnici i analitičari, tvrde suprotno, da je napad bio namjeran, i tu se lomi rasprava. Tvrdnja da je posrijedi bio smišljen „lažni napad da se okrivi Egipat i uvuče Ameriku u rat" jedno je od tumačenja koje mnogi zastupaju, ali koje službeno nikada nije dokazano. Riječ je, dakle, o stvarnoj tragediji oko čije se namjere i dalje vodi ozbiljan spor.

3. Bombe u Bagdadu (1950.–51.) — teška, ali nerazriješena optužba

Najosjetljiviji je treći slučaj. Početkom pedesetih, u vrijeme velikog iseljavanja iračkih Židova, u Bagdadu je izvedeno nekoliko bombaških napada na židovska okupljališta, sinagoge i kafiće. U istom je razdoblju u sklopu Operacije Ezra i Nehemija zrakoplovima u Izrael prebačeno oko 120.000 do 130.000 iračkih Židova.

Odavno postoji optužba da su te bombe podmetnuli cionistički agenti kako bi zastrašili iračke Židove i natjerali ih na iseljenje. Neki iseljenici i pojedini istraživači u to su uvjereni. No optužba do danas nije dokazana. Irački je sud 1951. za dio napada osudio i pogubio dvojicu Židova, no i taj se proces smatra spornim. Izrael je uvijek negirao umiješanost, a dio povjesničara napade pripisuje iračkim antižidovskim nacionalističkim skupinama. Ukratko: ozbiljna, mračna, ali neutvrđena povijesna kontroverza. Reći „odgovor je, naravno, da" znači predstaviti nagađanje kao dokaz, a to jednostavno nije točno.

Što ovo (ne) dokazuje

Zaključak nije ni „ništa se nije dogodilo" ni „sve je dokazano". Istina je negdje između, i baš je zato važna. Države, uključujući i one koje se predstavljaju kao saveznici, kroz povijest su vodile prljave obavještajne i false-flag operacije, a aféra Lavon dokaz je da to nije puka teorija zavjere. Istodobno, to ne daje pravo da se svaka nedokazana optužba proglasi činjenicom, niti da se iz pojedinačnih operacija izvlače kolektivni zaključci o cijelom jednom narodu, to je put u čistu propagandu i mržnju, a ne u novinarstvo.

Zdravorazumska pouka je trezvenija, ali i trajnija: prema tajnim operacijama svake obavještajne službe, izraelske jednako kao američke, ruske ili bilo koje druge, treba pristupati sa skepsom, tražiti dokaze i ne nasjedati ni na službene demantije ni na senzacionalističke viralne objave.

Tekst se temelji na općepoznatim povijesnim prikazima afére Lavon (Operacija Susannah), napada na USS Liberty i bagdadskih bombaških napada 1950.–51. Za svaki je slučaj naznačeno je li dokazan, sporan ili neutvrđen.