Benčić: „Sponzori otpadnoj mafiji.“ Možemo! broji tuđe silose — Zagreb i dalje broji svoje

„Sponzori otpadnoj mafiji.“ Sandra Benčić i Možemo! nakon novih nalaza o onečišćenju u Lici ponovno biraju najglasniji slogan protiv Vlade. Mikroplastika, piezometri, strah za vodu — sve je stvarno i zaslužuje sanaciju. Ali Narodni Reporteri ne kupujemo monodrama u kojoj je grijeh uvijek „tamo gore“, a Zagreb pod zelenom upravom čist kao laboratorij.

Lika je problem. Zagreb nije svetac.

Građani Gospića i Like imaju pravo na pitku vodu i rokove koji nisu spin. USKOK, instituti, nalazi — javnost mora vidjeti brojke, ne umirujuće press-konferencije. Tabak odustaje od Zaprešića, tonovi ostaju bez adrese, Fond se pravi da ne zna. To je kaos. To treba riješiti.

Ali kad Možemo! s Trga pretvara ekološku katastrofu u izborni spot, treba otvoriti i zagrebački ormar. Gudron i deponiji koji čekaju godinama. Resnik oko kojeg Zelena akcija glumi dimnjak dok se savezništva lome. Škole koje kasne dok se otvaraju vrtići za kameru. Ista metoda: moralna panika prema drugima, upravljačka magla kod kuće.

Formula „otpadne mafije“

Fraza je pogodna jer sve stavlja u jednu vreću: Vlada, HDZ, poduzetnici, županije. Ne traži plan sanacije. Traži krivca za plakat. Plenković govori o rokovima od tri mjeseca i alternativnim lokacijama unutar RH — to je jezik države koja mora premjestiti tone, ne jezik tribine. Benčić bira jezik tribine.

Narodni Reporteri ne branimo nijedan silos. Branimo inventuru: tko je godinama uvozio otpad, tko je zatvarao oči, tko danas glumi čistu savjest. Uvoz opasnog otpada nije urbani mit — brojke postoje. Ali ni zagrebački „zeleni“ mandat nije mit o savršenstvu. Pet godina priče o cirkularnoj ekonomiji, a građani i dalje vide kontejnere, smrad i odgode.

Prosvjed koji je Možemo! pokušao prisvojiti

Hod za Liku / prosvjed na Trgu pokazao je dvostruku sliku: Ličani traže sanaciju, politički brendovi traže kadar. Poruke s transparenta — „druga boja, isti otpad“ — pogodile su točno tu živu. Kad stranka koja drži Zagreb dolazi učiti Liku o ekologiji, a u vlastitom dvorištu vuče zaostatke, birači nisu dužni pljeskati.

SDP u tome često radi kao zvučnik: pojačava napad na Vladu, šuti o komunalnim debaklima u gradovima gdje dijele vlast ili utjecaj. Oštar ton prema Možemo! i SDP-u ovdje nije hir. To je urednička linija: tko glasno dijeli lekcije, plaća račun vlastitih kvartova.

Što treba biti standard

1) Objaviti nalaze bez spin-filtera. 2) Rok sanacije s adresom, ne s sloganom. 3) Prekinuti uvoz koji puni naše jame dok država glumi zelenu. 4) Isto mjerilo za Zagreb, Liku i Varaždin — bez partijskog imuniteta. 5) Prestati zloupotrebljavati strah građana kao izborni adut.

Benčić može vikati „mafija“. Možemo! može brojati tuđe tone. Narodni Reporteri brojimo i zagrebačke. Dok god zelena vlast u metropoli ne očisti vlastiti trag, moralna panika s Trga ostaje ono što jest: buka. Lika treba sanaciju. Hrvatska treba standard. Parola nije ni jedno ni drugo.

Brojke umjesto parlame

Hrvatska godinama uvozi stotine tisuća tona otpada. Opasni tokovi, opasni ugovori, opasna navika da se problem gura u tuđi kraj. Lika je eksplodirala jer je mjera napunjena. Zagreb nije imun: deponiji, gudron, odgode. Tko danas viče „mafija“ mora reći i koje je tokove njegov grad godinama gledao kroz prste.

Sanacija nije tweet. Sanacija je lokacija, novac, nadzor i rok. Možemo! može pomoći ako prestane glumiti jedinu moralnu instancu. Može štetiti ako Liku pretvori u kampanju. Narodni Reporteri biramo prvo — i mjerimo drugo.

Sanacija ili spot

Građani Zaprešića digli su ruku — i Tabak je odustao. To je lokalna pobjeda opreza, ne dokaz da je problem nestao. Tone iz Gospića i dalje traže adresu. Fond i institucije ne smiju glumiti iznenađenje. Ni Možemo! ne smije glumiti da je moralni monopol dovoljan za bager i filtraciju.

Ako Benčić želi lov na „mafiju“, neka krene od ugovora, uvoza i nadzora — s imenima i papirima, ne samo s kamerom na Trgu. Ako želi spot, dobit će ga. Narodni Reporteri biramo papire. Lika zaslužuje papire. Zagreb također.