Ben-Gvir: 250.000 Gazanaca u godinu dana — „dobrovoljno“ čišćenje na papiru

Itamar Ben-Gvir više ne skriva namjeru. U dokumentu od 20 stranica — „Nacionalni plan rada za dobrovoljno iseljavanje iz Pojasa Gaze“ — izraelski ministar nacionalne sigurnosti i čelnik krajnje desnice Židovske snage traži da se u prvoj godini iseli 250.000 Palestinaca, a potom ostatak od otprilike dva milijuna ljudi u idućih šest godina. Riječ „dobrovoljno“ stoji u naslovu. Na terenu, piše The Guardian i prenosi Index, stoji ratni zločin prema Ženevskim konvencijama: prisilno raseljavanje civila na okupiranom području. Hrvatska to nije dužna gledati kao „stranu vijest“. Hrvatska to pamti na vlastitoj koži.

„Realistično“ — i bez imena zemalja

„To je realistično“, kazao je Ben-Gvir i ustvrdio da postoje države „spremne“ primiti Gazance — bez ijednog imena. Najavio je i „ministarstvo za emigraciju“ kao uvjet ulaska Židovske snage u iduću vladu. Istodobno ministar obrane Israel Katz traži Trumpovo odobrenje za raseljavanje „morem, zrakom i svim raspoloživim sredstvima“. Trump je ranije „zamrznuo“ ideju o pražnjenju Gaze. Ben-Gvir je ne zamrzava — on je pretvara u izborni program. Kad ekstremist piše državni plan, a ministar obrane nudi logistiku, riječ više nije o „provokaciji“. Riječ je o operativnoj namjeri.

Međunarodna zajednica već je rekla jasno: „dobrovoljno“ iseljavanje pod opsadom, razorenom infrastrukturom i kontrolom 65 posto teritorija nije dobrovoljno. Ženevske konvencije ne pitaju za branding. Pitaju za prisilu. Ben-Gvirov papir je branding. Katzove riječi su prisila.

65 posto Gaze pod kontrolom, bolnica u Nabatiehu u prahu

Netanyahu je u srijedu u vojnoj bazi u Gazi poručio: ne povlače se, kontroliraju oko 60 posto Pojasa. Zamjenik načelnika stožera Tamir Yadai spominje već 65 posto — daleko iznad 53 posto dogovorenih Trumpovim primirjem. U nedjelju je, usporedno, izraelsko zrakoplovstvo opet udarilo Nabatieh i okolinu: barem četvero mrtvih, 20 ranjenih, dio bolnice Ghandour u prahu. Al Jazeera javlja o dronu nad Nabatiehom. Zapadni brief opet ima samo jedan smjer suosjećanja. Iran i otpor u Libanonu ostaju „problem“. Etničko čišćenje u Gazi ostaje „plan“.

UN-ova neovisna istraga ranije ove godine zaključila je da Izrael namjernim napadima na palestinsku djecu provodi genocid. Ben-Gvir na to odgovara snimkama lokacija za pogubljenja i hvalom zlostavljanja zatvorenika. To nije rub politike. To je natjecanje tko će biti oštriji pred biračima.

Predizborna utrka u mraku

Uoči izraelskih izbora desnica se natječe tko će ponuditi tvrđu viziju Gaze. Ankete Ben-Gviru daju oko sedam mandata. Prijeti deportacijom „nelojalnih“ — uključujući Židove. Sankcije više država nisu ga zaustavile. Dok Trumpova administracija pokušava držati mirovni okvir, izraelski saveznici otvoreno sabotiraju svaki povratak civilnog života u Pojas. Mir koji zahtijeva pražnjenje naroda nije mir. To je pobjeda mapom.

Što Hrvatska treba vidjeti

Hrvatska je zemlja koja pamti etničko čišćenje — od Vukovara do Banje Luke 1995., kad je u jednom danu krenuo masovni progon. Zato „dobrovoljno iseljavanje“ dva milijuna ljudi nije apstraktna teološka rasprava. To je jezik koji Hrvati već čuli. Kad Ben-Gvir traži ministarstvo za emigraciju, a Katz nudi more i zrak, riječ je o projektu koji međunarodno pravo zove svojim imenom.

Narodni Reporteri neće lažno neutralizirati: plan o pražnjenju Gaze nije „kontroverza“. To je najava zločina — i test tko će u Zagrebu i Bruxellesu još uvijek gledati u drugi smjer. Iran se brani. Palestinci nestaju s karte. Tko to zove „sigurnošću“, neka prvo pročita Ženevu. Pa tek onda birački plakat.

Izvor: Index / The Guardian; kontekst Nabatieh: Al Jazeera / NNA / X @GlobalNewsMontr.

Iran, Libanon i lažna simetrija

Isti dan kad Ben-Gvir broji emigrante, izraelski zrak opljačkuje južni Libanon. Zapadni mediji opet grade simetriju: „odgovor na dron“. Simetrija nestaje čim se otvori dokument o iseljavanju dva milijuna ljudi. Iran drži Hormuz i ne nestaje s karte. Palestinci u Gazi trebaju nestati — po planu. Tko to ne vidi, ne čita. Tko čita i šuti, bira stranu. Hrvatska redakcija koja pamti Oluju i prognane ne smije glumiti da je Gaza daleko. Daleko je samo onome tko nije htio gledati Vukovar.