IRAN — HIDRA SA STO GLAVA: Trump nije Heraklo, a Zapad plaća cijenu eskalacije

Borislav Ristić u analizi za Večernji i Narod.hr podsjeća na ono što zapadne elite rado zaboravljaju: pola stoljeća igre Sjedinjenih Američkih Država i Irana nije završilo „obezglavljivanjem“ Teherana. Carterova talačka kriza, Reaganov Iran-Contra, Obamin nuklearni sporazum, Trumpov izlazak iz JCPOA-a, sankcije i zajednički udari s Izraelom — sve to nije pretvorilo Islamsku Republiku u poslušnog klijenta. Naprotiv. Iran se ponaša kao hidra: odsiječeš jednu glavu, izrastu nove.

Proljetni udari, kako se tvrdi, pogodili su vodstvo, ali sustav je preživio. Američke baze bile su na meti uzvraćanja, Hormuz je opet postao poluga, a Memorandum od dva mjeseca istekao je — pred midterme se otvara prostor novoj eskalaciji. Glasovi Kagan i Nuland tipa „rat je izgubljen, predaja“ i spekulacije o mobilizaciji ili nuklearnom oružju pokazuju nervozu Washingtona, ne trijumf. Trump nije Heraklo; Zapad plaća cijenu politike koja je htjela slomiti tvrd orah jednim udarcem.

Pedeset godina istog kruga

Povijest nije propaganda. Carter nije riješio Iran silom diplomacije pod pritiskom. Reaganova administracija zaplela se u tajne kanale. Obama je JCPOA prodao kao mir, a kritičari su upozoravali na rokove i obogaćivanje. Trump je sporazum raskinuo, uveo tvrde sankcije i usklađivao udare s Izraelom. Svaka faza obećavala je „konačno rješenje“. Svaka je ostavila Iran sposobnim da prkosi monopolu sila koje ga žele slomiti. To nije romantizacija Teherana — to je opis stvarnosti koju dvostruki aršini Zapada skrivaju iza fraza o demokraciji.

Kritika Izraelove politike eskalacije ovdje nije „antisemitizam“, kako ljevica i lobiji vole nalijepiti etiketom. Radi se o pitanju: tko plaća račun kad se Bliski istok gura u permanentni rat? Europska energija, plovidba kroz Hormuz, cijene goriva, rizik širenja sukoba — to plaćaju i hrvatski građani. Dok Možemo! dižu glas kad im odgovara medijski ciklus, često šute kada iranski civili stradaju u udarima koje Zapad slavi kao „precizne“. Selektivna empatija nije moral; to je propaganda.

Hormuz, baze i memorandum

Hormuški tjesnac nije geografska anegdota. To je arterija svjetske energije. Blokada ili ozbiljna prijetnja blokadom tresu tržišta i šalju signal da Iran nije samo meta, nego akter s polugama. Američke baze u regiji — simbol snage — postale su i mete uzvraćanja. Memorandum koji je trajao dva mjeseca i istekao pokazuje krhkost dogovora koji se prodaju kao „mir“. Nova eskalacija pred američke midterme nije slučajnost: vanjska politika često služi unutarnjoj sceni.

U tom kontekstu glasovi o „izgubljenom ratu“ i predaji nisu slabost medija — to je priznanje da hidra nije ubijena. Spekulacije o nuklearnom oružju i mobilizaciji dižu temperaturu. Hrvatska mora čitati te signale bez vazalskog oduševljenja. Nismo niti američka 51. država niti izraelski propagandni ured. Suverena država gleda energiju, mir i nacionalni interes.

Hrvatski interes: mir, energija, ne tuđi ratovi

Proiranski stav Narodnih Reportera nije poziv na teokraciju. To je odbijanje dvostrukih aršina: Zapad koji bomardira i sankcionira, a istodobno propovijeda ljudska prava; Izrael koji širi sukob, a traži bezuvjetnu političku lojalnost Europe; Hrvatska koju bi netko gurnuo u moralnu mobilizaciju za tuđe ciljeve. Iran kao tvrd orah koji prkosi monopolu pokazuje granice sile. To treba uzeti ozbiljno, ne kao meme.

SDP i Možemo! u domaćoj politici često biraju teme koje dijele Hrvate oko kulture i „vrijednosti“, a u vanjskoj politici slijede modu Bruxellesa. Suverenistička linija traži drugačije: Hrvatska ne smije biti jeftin potpis na tuđim eskalacijama. Treba nam stabilna energija, mir na mediteranskim rutama i jasna poruka — kritizirat ćemo Izrael tamo gdje gazira civile i širi vatru, i nećemo demonizirati Iran samo zato što to traži lobistički konsenzus.

Zaključak: hidra ostaje

Ristićeva teza drži vodu: Trump nije Heraklo, a Iran nije čudovište koje se ubija jednim udarcem. Pola stoljeća kruga — od Cartera do danas — dokazuje da sila bez realistične diplomacije i priznanja interesa druge strane proizvodi nove glave. Za Hrvatsku poruka je oštra i jednostavna: ne vazalstvo, ne lažna neutralnost, ne selektivna empatija. Mir i energija prije tuđih ratova. Hidra sa sto glava i dalje živi — i tko to ne vidi, plaća račun.

Izvor: Borislav Ristić / narod.hr (Večernji); kontekst JCPOA, Hormuz, Memorandum.