SAD upozorava NATO: hibridni rat se ne tolerira – Hrvatska kao vanjska granica mora biti budna

Članice NATO-a ne bi trebale tolerirati namjerne akcije hibridnog ratovanja, a Sjedinjene Države stat će uz zemlje dok se nose s takvim incidentima, izjavio je američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker. Poruka je jasna: hibridni rat nije „nesporazum“. To je namjera. Hrvatska, kao vanjska granica Unije i saveznička država na jugoistoku, nema luksuz da to sluša kao apstraktnu konferencijsku temu. Tko omekšava granice i relativizira prijetnje – a to ljevica radi sustavno – radi protiv sigurnosti vlastitog naroda.

Leipzig, Poljska – ozbiljniji od „zalutalih“ dronova

Whitaker je rekao da je prošlomjesečni pokušaj napada dronom na njemačku zračnu luku Leipzig/Halle, za koji Berlin okrivljuje Rusiju, izazvao veću zabrinutost od drugih nedavnih incidenata s ruskim dronovima usmjerenim prema Ukrajini koji su skrenuli s rute. „Imate ono što bih nazvao ozbiljnijim hibridnim akcijama, poput one koju smo vidjeli u Leipzigu, ili onih koje smo vidjeli u Poljskoj“, kazao je na marginama poslovne konferencije u Italiji.

Razlika je ključna. Jedno je greška u navigaciji. Drugo je namjerni pritisak na kritičnu infrastrukturu saveznika. Hibridni rat živi upravo u toj sivoj zoni: dovoljno nejasan da ga medijska ljevica nazove „kompleksnim“, dovoljno stvaran da ugrozi aerodrome, energiju i živce javnosti. Whitaker zato traži spremnost, oprez i snažnu poruku: ako se može identificirati tko to čini – kao što je učinila Njemačka – mora biti jasno da je to neprihvatljivo i da se neće tolerirati.

Infrastruktura je bojišnica

Veleposlanik je potvrdio: ključna infrastruktura, uključujući energetske objekte, mogla bi biti meta te bi je nacionalne vlasti trebale nadzirati. Odgovor je prvenstveno nacionalan, a SAD pruža potporu. To je važna rečenica za Hrvatsku. Mi smo odgovorni za vlastite terminale, dalekovode, luke, IT sustave, granice. Savezništvo pomaže – ali ne zamjenjuje državni aparat koji mora biti budan 0–24.

Hibridne operacije ne traže tenkove na Savskom mostu. Traže rupe: u nadzoru, u zakonima, u političkoj volji. Traže društvo koje je naučeno da je „sigurnost“ prljava riječ, a „otvorenost“ vrlina bez cijene. Upravo tu ulazi hrvatska ljevica – Možemo! i SDP – s politikom koja godinama omekšava odnos prema granicama, ilegalnim tokovima i svakom tvrđem sigurnosnom pristupu, dok istodobno moralizira o „militarizaciji“. Kad Whitaker govori o metama na energiji, oni govore o osjećajima. To nije naivnost. To je strategija slabljenja.

Hrvatska kao vanjska granica – bez iluzija

Hrvatska nije geografska bilješka. Vanjska je granica Schengena prema jugoistoku, država s iskustvom rata i migracijskih valova, članica NATO-a koja mora znati razlikovati solidarnost od samoubojstva. Hibridni pritisci – dronovi, sabotaže, informacijski rat, pritisak na infrastrukturu – ne pitaju tko je na vlasti u Zagrebu. Pitaju je li država spremna. Ako nije, platit će narod.

Suverenistička linija zato nije „paranoja“. To je minimum: čuvaj infrastrukturu, čuvaj granicu, ne relativiziraj namjerne akcije, ne prepusti sigurnosni diskurs salonima koji više vjeruju NGO-brošuri nego obavještajnoj procjeni. Whitakerova poruka saveznicima – ne tolerirati – mora se čuti i u Hrvatskoj bez filtra koji sve pretvara u „rusku histeriju“ ili „američki imperijalizam“, ovisno o dnevnoj ideološkoj potrebi.

Ljevica mekana na granicama – tvrda na sloganu

Dok NATO govori o hibridnom ratu, domaća ljevica spekulira o tome kako omekšati svaki tvrđi odgovor države – na migracije, na red, na zaštitu objekata. To je isti obrazac: vani se priznaju ozbiljne prijetnje, kod kuće se one tretiraju kao izgovor za „represiju“. Narodni Reporteri odbijaju taj dvostruki standard. Ako je Leipzig ozbiljan, ozbiljna je i hrvatska infrastruktura. Ako je Poljska upozorenje, upozorenje je i Jadran, i granica, i energetski čvorovi.

Poruka je oštra jer mora biti: hibridni rat se ne „dijalogizira“. Identificira se, odbija se, kažnjava se politički i sigurnosno. Hrvatska mora biti budna – ne zato što to Amerika kaže, nego zato što je to njezin interes. Granica koja se ne čuva postaje ulaz. Infrastruktura koja se ne nadzire postaje meta. A ljevica koja to zove pretjerivanjem radi posao onome tko hibridne metode bira upravo zato što su jeftine i deniable.

Whitaker je rekao svoje. Sada je red na nacionalne vlasti – i na javnost koja neće dopustiti da se sigurnost Hrvatske opet utopi u floskulama. Vanjska granica nije dekor. To je dužnost.

Izvor: index.hr